puhovi (Myoxidae), por. sisavaca iz reda glodavaca (Rodentia). Nalik su vjevericama, no građom su srodniji miševima. Noge su im kratke, prilagođene penjanju, rep dug i kitnjast, dlaka mekana. Tijelo im je dugo do 19 cm, a rep do 16 cm. Za zubalo su karakteristična dva oštra, duga sjekutića (glodnjaci) u svakoj čeljusti. Uglavnom su aktivni noću. Prikupljaju veliku količinu plodova, a hrane se kukcima, pticama i njihovim jajima. Jedu uspravljeni na stražnje noge, a hranu prinose ustima prednjim nogama. U umjerenom pojasu zimi spavaju zimski san. Većinom žive samački. Ženka koti godišnje 4 do 7 golih i slijepih mladunaca, a brjeđost traje oko 28 dana. U prirodi dožive 5,5 godina. Žive po šumama i vrtovima, parkovima i stjenovitim područjima Europe, Azije i Afrike. Razlikuje se 26 vrsta. Najpoznatiji su: obični puh (Myoxus glis), s repom dugačak do 30 cm, mekana gusta krzna, odozgo sivkaste, a odozdo bjelkaste boje, čest u šumovitim krajevima Europe; vrtni puh (Eliomys quercinus), raširen u sr. Europi (zalazi i u visoke planine), s repom dugačak do 24 cm, odozgo crvenkastosmeđ, a odozdo bijel, oko očiju ima crne »naočale«; puh orašar (Muscardinus avellanarius), s repom dugačak do 14 cm, u šumama sr. Europe živi na lijeskama, gdje gradi kuglasta gnijezda. Odozgo je žućkastocrven, a prsa su mu bijela.
