Quevedo y Villegas [keβe'δo i βiļe'γas], Francisco de, španjolski književnik (Madrid, 17. IX. 1580 – Villanueva de los Infantes, 8. IX. 1645). Plemenita podrijetla, školovao se na sveučilištima Alcalá i Valladolid. Začetnik je jedne od dviju inačica književno-jezičnog izraza španjolskoga baroka, tzv. konceptizma (španj. conceptismo), tj. duhovite igre riječima (u prozi i u stihu) ili metaforama, kojima je iskazivao svoj pogled na sve o čem je pisao (od prolazne fizičke ljepote do grijeha i poroka koji su bili preplavili španjolsko društvo, ili tragične slutnje o propasti moćnoga kraljevstva). U konceptizmu je izraženo i negativno stajalište prema drugoj književno-umjetničkoj školi, kulteranizmu (španj. culteranismo) L. de Góngore. Stoik u načinu razmišljanja, najveći je satiričar španjolske književnosti te jedan od najvećih u svjetskoj književnosti; vrhunski je poznavatelj španjolskoga jezika. Aktivan u španjolskoj vanjskoj politici, osobito u tajnom planu neutraliziranja mletačke moći na Sredozemlju; nakon neuspjeha toga plana, dio života proveo je u zatvoru. Njegovi prvi književni tekstovi bile su kratke satirično-burleskne proze. Najpoznatije mu je prozno djelo pikarski roman Životopis varalice zvanog don Pablos (Histoira de la vida del buscón llamado don Pablos, 1626), ujedno i jedan od triju najpoznatijih svjetskih pikarskih romana. Nizom neprekinutih verbalnih bravura u njem provodi motiv procjepa između privida i stvarnosti. Satirično djelo Snovi (Sueños, 1627) alegorijska je moralistička fantazija konceptističkoga izraza, uperena protiv običaja, politike, mode i dr. Političke su rasprave: Politika Gospodnja, vladavina Krista Gospodina našega (Política de Dios, gobierno de Cristo Nuestro Señor, 1626), te najpoznatije Obranjena Španjolska i današnje doba (España defendida y los tiempos de ahora, 1609) i Marco Bruto (1644). Pretpostavlja se da je velik dio Quevedovih pjesama nestao, no oko 600 ih je sakupio i posmrtno objavio Antonio González de Salas, što se najčešće navodi pod skraćenim naslovom kao Španjolski Parnas (El Parnaso español, 1648). Quevedo je nerado objavljivao svoje tekstove, pa su oni kolali u rukopisima i mnogi bili objavljeni u neautoriziranim izdanjima.