Rabar, Ivan, hrvatski povjesničar i pedagog (Ladići kraj Kanfanara, 7. IV. 1851 – Zagreb, 4. II. 1919). Studirao je teologiju u Goriziji, pravo u Zagrebu, povijest i zemljopis u Grazu i Zagrebu te njemački jezik u Budimpešti, gdje je 1877. i diplomirao. Bio je učitelj u Osijeku (1871–73., 1876) i Rijeci (1877–80), a zatim ponovno u Osijeku, gdje je od 1894. bio na čelu uprave osječke gimnazije, a od 1898. do umirovljenja 1909. njezin ravnatelj. Kao gradski zastupnik (1907–09) sudjelovao je u političkom i kulturnom životu Osijeka te bio suosnivač i član osječkog ogranka Matice hrvatske. God. 1909–14. bio je ravnatelj niže realne gimnazije na hrvatskom jeziku u općini Volosko-Opatija. Prevodio je povijesna djela s njemačkoga, talijanskoga i francuskog jezika (knjige Pompea Molmentija, A. Migneta, Montesquieua) te napisao dva kompilacijska djela (Poviest carstva rimskoga, I–II, 1888–89; Poviest najnovijega vremena od godine 1815. do godine 1878., 1898).
