rabi

rabi (kasnolat. rabbi < grč. ῥαββί < hebr. rabbî: moj učitelj), u židovstvu, počasni naslov za ljude visoka društvenoga položaja; u talmudsko doba (II–VI. st.) naziv za učene ljude, znalce u tumačenju Tore. Naziv je bio udomaćen u Palestini; taj je naslov imao rabin koji je stekao semihu (ovlast suca); u srednjem vijeku i obični školski učitelj u sefardskoj zajednici. U suvremenim srednjoeuropskim jezicima nakon XVIII. st. prevladao je oblik rabin.