Rahman, Mujibur (Sheikh Mujibur Rahman, poznat kao Bangabandhu: prijatelj Bengala), bangladeški političar (Tungipara, Indija, 17. III. 1920 – Dhaka, 15. VIII. 1975). Iz bengalske aristokratske obitelji, studirao je pravo i političku znanost na sveučilištima u Calcutti i Dhaki. Sudjelovao je u kampanjama za neovisnost Indije, poslije i Pakistana, neko vrijeme pristaša neovisnosti ujedinjenog Bengala. Član Narodne lige Istočnog Pakistana (poslije Narodna liga Bangladeša; Awami-liga) od njezina osnutka 1949., od 1953. je bio glavni tajnik, a od 1966. predsjednik te stranke. Zastupnik u pakistanskom parlamentu 1955–58. i ministar u pokrajinskim vladama Istočnog Pakistana (poljoprivrede 1954., industrije i trgovine 1956–57), zagovarao je jezičnu i gospodarsku ravnopravnost oba dijela tadašnjeg Pakistana, a potom i široku autonomiju istočnoga dijela zbog čega je 1948–69. više puta zatvaran. Na izborima u prosincu 1970. njegova je stranka osigurala potpunu prevlast u pokrajinskom (istočnopakistanskom) parlamentu, a osvojila je i apsolutnu većinu u saveznom parlamentu Pakistana. Pakistanski predsjednik Yahya Kan je, nakon neuspjeha pregovora o novoj pakistanskoj vladi i državnom ustrojstvu te Rahmanove najave neovisnosti Bangladeša kao konačnog cilja, uveo izvanredno stanje i zatvorio Rahmana u ožujku 1971. Slijedili su proglašenje države Bangladeša za predsjednika koje je, iako u zatvoru, Rahman simbolično postavljen (u travnju), potom rat za neovisnost i vojna intervencija Indije nakon koje je osigurana neovisnost nove države te je Rahman, oslobođen u siječnju 1972., stupio na položaj premijera Bangladeša. Pod njegovim je vodstvom donesen ustav (1972), a novostvorena je država postala članica UN-a i drugih međunarodnih organizacija te je uspostavila bliske odnose s Indijom. Zagovarajući demokratski socijalizam, organizirao je obnovu u ratu porušene zemlje, provodio je društvene reforme, nacionalizirao banke i većinu industrije uvevši jaku državnu kontrolu gospodarstva koje su međutim nastavili opterećivati korupcija i loše upravljanje što je osobito došlo do izražaja pri suočavanju s masovnom gladi 1974. Na parlamentarnim izborima 1973., koji su održani u uvjetima ograničavanja slobode tiska i djelatnosti opozicijskih stranaka, Awami-liga je osvojila gotovo sva mjesta u parlamentu, a u siječnju 1975. ustavnim je izmjenama uspostavio jednostranački sustav s Bangladeškom seljačko-radničkom narodnom ligom (nastalom iz Awami-lige), ograničio političke slobode i otvoreno započeo vladati autokratski, preuzevši položaj predsjednika republike. Ubijen je u državnom udaru dijela vojske, zajedno sa 16 članova obitelji (uključujući suprugu i tri sina). Njegova je kći Sheikh Hasina Wazed.
