Randić, Leo, hrvatski astronom (Sušak, danas dio Rijeke, 15. I. 1917 – Zagreb, 18. VIII. 2002). Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1939., a doktorirao u Beču 1944. Od 1941. do umirovljenja 1987. radio je na Tehničkom (odnosno, od 1956. Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom, a od 1962. Geodetskom) fakultetu u Zagrebu (kao redoviti profesor od 1962; dekan 1962–64), gdje je bio i predstojnik Astronomskoga zavoda (1951–69), a predavao je i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Bavio se geodetskom astronomijom, konstruirao i usavršavao opažačke sprave, proučavao infracrveni dio Sunčeva spektra, predložio novu metodu za određivanje položaja točke na Zemlji iz položaja zenita, s idejnim projektom instrumenta za brzo određivanje položaja, uz minimalno računanje i automatizirano opažanje. Bio je član Kraljevskog astronomskoga društva u Londonu (od 1950), član Savjetodavnog povjerenstva za definiranje sekunde Međunarodnoga ureda za utege i mjere (1957–67), predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva. Potaknuo je postavljanje planetarija u Tehničkome muzeju (1965), inicirao suradnju s Astronomskim zavodom Čehoslovačke akademije znanosti, što je rezultiralo osnutkom Opservatorija Hvar (1969). Dobio je Nagradu za popularizaciju znanosti »Fran Tućan« 1992.
