Ranjina (Ragnina), dubrovačka plemićka obitelj. Prema dubrovačkim kroničarima podrijetlom je iz Taranta. U izvorima se spominje kao Aranei, Ragnia, Ranane, Ranena, Ranina te kroatizirano Ranenić, Raninić. Najstariji je poznati član Matija (rođen oko 1130), a prvi koji se spominje u izvorima sudac je Domanja (1208), možda Matijin sin. Iako malobrojni, zarana su pripadali utjecajnom i obrazovanijemu sloju dubrovačke vlastele, sa znatnim udjelom u sudačkim funkcijama i diplomatskim misijama. Junije Domanjin (rođen oko 1205) sklopio je 1256. trgovački ugovor između Dubrovnika i Ferma. Njegov sin Grubeša (rođen oko 1230), čiji je obiteljski ogranak poslije nosio nadimak Grubeša, bio je poslanik kod srpskoga kralja 1281., a često je obavljao državne poslove u talijanskim gradovima (Barletti, Fermu, Anconi). Nikifor Mihov (oko 1250 – oko 1334) izabran je 1318. za voditelja izgradnje kule Minčeta na dubrovačkim zidinama, a 1324. bio je poslanik kod bosanskog bana. Pogođena velikim epidemijama kuge u drugoj polovici XIV. st., obitelj je u XV. st. bila znatno oslabljena. U XV. i XVI. st. ističu se: crkveni pravnik Mato Marinov (oko 1375–1454), koji je predavao kanonsko pravo u Padovi (na trgu Prato della Valle postavljen mu je kip); pravnik Mato Lovrov (oko 1454–99), tajnik kardinala Giuliana della Rovere; njegov nećak, koji ga je zamijenio na mjestu tajnika istoga kardinala, doktor obaju prava, visoki firentinski dužnosnik Lovro Nikolin (oko 1469–1521); filozof, teolog i diplomat Klement; prepisivač i kroničar Nikša; Nikšin sin Šimun (oko 1535–99), pjesnik, govornik i filozof; pjesnik Dinko. U XVII. st. tijekom Velike zavjere članovi obitelji bili su pristaše urotničke struje, a sve njezine casate (ogranci) nakon Zavjere pripadale su salamankeškomu krugu. U XVIII. st. djelovao je arhiđakon Dubrovačke biskupije Marin Savinov (1730–1806), a smrću njegove braće Orsata (1722–1818) i Orsata-Luigija (1733–1818) ugasila se muška linija obitelji. Orsat-Luigijeva kći bila je skladateljica Jelena (oko 1784–1865), udana Pozza.
