raskoljnici (rus. raskol’niki, prema raskol: rascjep, shizma), u širem smislu, sve sljedbe nastale u ruskom pravoslavlju; u užem smislu, naziv za starovjerce ili staroobrednike, pripadnike pokreta što su ga izazvale reforme patrijarha Nikona 1653–56. Raskoljnici su se 1685. razdvojili na kompromisne »popovce« i na radikalne »bespopovce«. Kada je sredinom XIX. st. car Nikola I. zatražio da se sjedine sa službenom Crkvom, »popovci« su osnovali vlastitu hijerarhiju kojoj je prvi biskup bio sarajevski mitropolit grčkoga podrijetla Ambrozije. U početku XX. st. »popovci« su imali 16 episkopa na čelu s »arhiepiskopom moskovskim i cijele Rusije«. Danas ih ima u baltičkim zemljama (tzv. pomorci) i u Moskvi. Raskoljnike je državne vlast povremeno žestoko progonila. Ekskomunikaciju što ju je Ruska pravoslavna crkva izrekla 1656., potom i 1667., opozvao je Zemaljski sinod 1971.
