Rauch [rạuh], Levin, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (Lužnica kraj Zaprešića, 6. X. 1819 – Lužnica, 25. VIII. 1890). Nakon završenoga studija prava vratio se na obiteljsko imanje u Lužnicu i uključio se u politički život. Bio je osnivač i sljedbenik Horvatsko-vugerske stranke (Hrvatsko-ugarske stranke, osn. 1841). Pošto su 1842. ilirci pobijedili na izborima u Zagrebačkoj županiji, Rauch je 1843. god. iznio protiv njih optužbu u Ugarskome saboru tvrdeći da zastupaju ideju odcjepljenja Hrvatske od Ugarske i stvaranje velikog ilirskoga carstva. Za revolucije 1848. nije se priključio ugarskoj vladi nego je emigrirao u Austriju, ali mu je u ljeto 1849. bio dopušten povratak u Hrvatsku. Nakon obnove ustavnoga poretka u Habsburškoj Monarhiji 1860., nalazio se na čelu Unionističke stranke, koja se zauzimala za bezuvjetno ujedinjenje Hrvatske s Ugarskom. God. 1867. bio je imenovan banskim namjesnikom te je nakon izbora 1868. uspio osigurati unionističku većinu u Saboru, koja je iste godine potvrdila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Banom je bio imenovan 1868., a dužnost je preuzeo iduće godine. Za svojega se mandata služio represivnim metodama; progonio je političke protivnike (napose pripadnike Narodne stranke), zabranjivao oporbeni tisak te gušio političke slobode. Pošto mu je sud odbio tužbu protiv M. Mrazovića, koji ga je u narodnjačkome listu Zatočnik optužio za zloporabu banskih ovlasti prilikom osnivanja društva za isušenje Lonjskoga polja, u srpnju 1871. dao je ostavku na bansko mjesto.