struka(e):

Raynaudov sindrom [ʀεno'~] (po francuskom liječniku Mauriceu Raynaudu; 1834–81), pojava bljedila na okrajcima ruku i nogu, rjeđe nosa i dijela lica, zbog suženja perifernih arterija. Češće se javlja u žena, a može ga izazvati izlaganje hladnoći, emocionalni stres, dugotrajne vibracije (→ vibracijski sindrom), neki lijekovi itd. Javlja se i tijekom nekih sustavnih bolesti vezivnoga tkiva (sustavna skleroza, reumatoidni artritis) i neurovegetativne distonije; gdjekad se susreće bez objašnjiva povoda. Pojave izrazita bljedila (tzv. mrtvački prsti) ponavljaju se najčešće pri izlaganju hladnoći; boja kože potom se mijenja u plavkastu te u crvenu zbog reaktivnoga proširenja krvnih žila (sve tri faze ne moraju uvijek biti izražene). Ako se Raynaudov sindrom ponavlja tijekom duljega vremena, može prouzročiti patološke promjene (fisure, ranice i otvrdnuće kože). Dijagnoza se postavlja prema tipičnom izgledu prstiju, a može se potvrditi termografijom. Liječenje: izbjegavanje hladnoće, topla odjeća, prestanak pušenja te fizikalna terapija. Gdje se prepoznaje uzrok, valja ga ukloniti. U teškim slučajevima katkad se izvodi simpatektomija.

Citiranje:

Raynaudov sindrom. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 22.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/raynaudov-sindrom>.