rci, naziv za devetnaesto slovo u staroslavenskoj (glagoljičkoj i ćiriličkoj) azbuci za likvidu /r/, glagoljički , ćir. 
, u značenju imperativa za 2. lice jednine (»reci«); označuje u oba pisma brojevnu vrijednost 100. U ćirilicu je preuzeto iz grč. pisma, i malo je kroz povijest mijenjalo oblik, ponajviše u stupnju izduženosti osnovne linije i tipu oblosti kružnice (npr. Savina knjiga, XI. st.: 
; Minej iz 1096: 
). Glagoljičko slovo doima se obrnuto, s kružnicom na dnu slova; razlike se svode na usmjerenost i dužinu gornje vodoravne crtice (npr. Kijevski listići, X/XI. st.: 
; Sinajski psaltir, XI. st.: 
). U hrv. ustavnoj (uglatoj) glagoljici ustalila se okomita glavna linija i u desno orijentirana gornja crtica, različite dužine (Novakov misal, XIV. st.: 
; Prvotisak glagoljskog misala iz 1483: 
).
