realni ugovor, ugovor koji ne nastaje sporazumom strana, nego tek predajom stvari (res) jednog ugovaratelja drugomu. Kod realnog ugovora predaja stvari predstavlja akt sklapanja ugovora, dok kod konsenzualnog ugovora ona predstavlja akt ispunjenja ugovora. Kategorija realnog ugovora nastala je u rim. pravu, a obuhvaćala je samo zajam, ostavinu, posudbu te ručno-založni ugovor. Građanski zakonici prihvatili su načelo konsenzualizma, tako da realni ugovori u njima predstavljaju iznimku. U hrvatskom građanskopravnom poretku kao realni ugovor uređen je samo ugovor o posudbi, te u određenim slučajevima ugovor o darovanju; u sustavu kapare svaki konsenzualni ugovor pretvara se u realni ugovor.
