Reich [rại], Wilhelm, američki psihoanalitičar austrijskoga podrijetla (Dobzau/Dobrzanica, Galicija, danas Dobrjaniči u Ukrajini, 24. III. 1897 – Lewisburg, Pennsylvania, 3. XI. 1957). Medicinu je diplomirao u Beču 1922. Susrevši se sa Sigmundom Freudom već je tijekom studija bio primljen u Bečko psihoanalitičko društvo. Radio je 1922–28. u Freudovu Psihoanalitičkom ambulatoriju, također je 1925–30. predavao u Bečkom psihoanalitičkom institutu, a 1928–30. osnivao i vodio savjetodavne centre za »mentalnu higijenu«. Zbog razilaženja s Freudom, napose u pogledu seksualnosti, isključen je 1934. iz Međunarodnoga psihoanalitičkog udruženja. Od 1930. u Berlinu, nakon dolaska nacista na vlast 1933. emigrirao je u Kopenhagen pa u Oslo, a 1939. u SAD, gdje je do 1947. predavao u newyorškoj Novoj školi za društvena istraživanja (New School for Social Research), te potom vodio vlastiti laboratorij u Rangeleyu (Maine). Proučavao je vezu između seksualnosti, napose mogućnosti postizanja orgazma, te emocionalnog i psihičkog zdravlja (Funkcija orgazma: o psihopatologiji i sociologiji spolnoga života – Die Funktion des Orgasmus: zur Psychopathologie und zur Soziologie des Geschlechtlebens, 1927). Potom je nastojao spojiti marksistička stajališta i psihoanalizu (Dijalektički materijalizam i psihoanaliza – Dialektischer Materialismus und Psychoanalyse, 1929), dok je u studiji Masovna psihologija fašizma: o seksualnoj ekonomiji političke reakcije i proleterskoj seksualnoj politici (Massenpsychologie des Faschismus: zur Sexualökonomie der Politischen Reaktion und zur Proletarischen Sexualpolitik, 1933) tumačio fašizam kao simptom seksualne represije, razvivši poslije teoriju seksualno-kulturne revolucije kao čina oslobađanja koji dovodi do emocionalne slobode (Seksualnost u kulturnoj borbi: o socijalističkom preoblikovanju čovjeka – Die Sexualität im Kulturkampf: zur Sozialistischen Umstrukturierung des Menschen, 1936). U djelu Analiza karaktera: tehnika i osnove (Charakteranalyse: Technik und Grundlagen, 1933) opisao je karakter kao neurotični fenomen. Od sredine 1930-ih bavio se istraživanjem biološke energije sadržane u emocijama te je u nizu djela opisivao pojam »orgona« (hipotetske kozmičke energije orgastičkog potencijala). Kontroverzna istraživanja, mjerenja i pokušaji akumulacije »orgona« iz atmosfere, kao i primjena orgonske terapije, doveli su ga do sukoba s američkim vlastima te su mu 1954. bila zabranjena daljnja istraživanja i terapijski rad, a kako nije poštovao zabranu, 1956. je uhićen i osuđen na dvije godine zatvora, gdje je umro.
