struka(e): religija

reinkarnacija (re- + inkarnacija), naučavanje da se duša nakon smrti ponovno utjelovljuje; naziva se i metensomatoza. Po tom naučavanju duša teži za postupnim pročišćenjem i konačnim oslobođenjem od svjetovnoga života. U doba kada su Heleni preuzeli vjersko naučavanje od istočnih naroda (Pitagora, orfici) ono je najizrazitije bilo zastupano u Indiji, a vezano je u svim istočnim religijama uz naučavanje o periodičkom nestajanju i ponovnom nastajanju svjetova po zakonu kozmičkoga determinizma, koji je prvotno moralne prirode. I to je naučavanje najbolje poznato u svojem indijskom obliku (iako – vjerojatno – potječe iz sumersko-babilonske astralne religije). – Nauk o reinkarnaciji u Indiji poprima različite oblike i vezan je uz različite nazive. Naziv saṃsāra označuje upravo vječni tijek zbivanja u smislu te kozmologije. Adekvatniji su izrazi za reinkarnaciju punarbhava (ponovno bivanje) i punarmṛtyu (ponovno umiranje). U ranokršćanskih teologa tragovi reinkarnacije nalaze se u origenizmu (preegzistencija duša), što je Crkva odbacila. Renesansni neoplatonisti dopuštaju seljenje duša pa i reinkarnaciju. U XIX. i XX. stoljeću reinkarnaciju, ali samo u novome tijelu, zastupaju teozofi.

Citiranje:

reinkarnacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/reinkarnacija>.