struka(e): fizika

rendgenska cijev, vakuumizirana staklena elektronska cijev koja služi za proizvodnju rendgenskoga zračenja. Izumio ju je Wilhelm Conrad Röntgen 1895. Sadrži katodu u obliku žarene volframske ili platinske spirale iz koje izlaze elektroni i anodu, u koju elektroni udaraju. Između katode i anode uspostavlja se visoki električni napon od nekoliko desetaka tisuća volta, koji ubrzava elektrone. Rendgensko zračenje emitiraju naglo usporeni elektroni pri ulasku u tvar anode ili ih emitiraju atomi anode kada im pristigli brzi elektroni izbiju elektrone iz unutarnjih slojeva elektronskog omotača. Prva vrsta rendgenskoga zračenja sadrži kontinuirani niz valnih duljina, a najkraću valnu duljinu određuje električni napon rendgenske cijevi. Što je električni napon veći, elektroni se više ubrzaju, jače udaraju u anodu i rendgensko zračenje ima veće energije. Druga vrsta rendgenskoga zračenja sadrži samo određene (diskretne) valne duljine ovisne o vrsti atoma koji čine anodu.

Citiranje:

rendgenska cijev. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 14.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rendgenska-cijev>.