Romanski [ro'~], Stojan Marinov, bugarski slavist, etnograf i povjesničar književnosti (Orhanie, danas Botevgrad, 8. III. 1882 – Sofija, 26. II. 1959). Studij slavistike završio je 1905. u Sofiji, usavršavao se u Leipzigu i doktorirao 1907. Od 1915. bio je profesor slavenskoga jezikoslovlja i etnologije na Sveučilištu u Sofiji, 1922–47. predstojnikom Katedre za bugarsku i slavensku etnologiju i Katedre za slavensko jezikoslovlje. Utemeljio je (1947) i vodio Institut za jezik i Etnografski institut pri Bugarskoj akademiji znanosti (kojoj je članom od 1929) te bio glavnim urednikom Akademijina Rječnika suvremenoga bugarskoga književnoga jezika (Rečnik na săvremennija bălgarski knižoven ezik, I–III, 1955–59). Istraživao je bugarske dijalekte i toponimiju, objavljivao dokumentirane etnografske studije: Bugari u Vlaškoj i Moldaviji (Bălgarite văv Vlaško i Moldova, 1930), Bugari u Dobrudži (Bălgarite v Dobrudža, 1930), Donjovardarski govor (Dolnovardarskijat govor, 1932). Pisao je o pradomovini Slavena i njihovu doseljenju na Balkanski poluotok (Podunavski Slaveni – Slavjani na Dunava, 1929), bavio se ćirilometodskom predajom, djelom Sofronija Vračanskoga, različitim bugarskim, češkim, ruskim, poljskim književnim temama te bugarskom poviješću prve polovice XIX. stoljeća. Sastavio je (1933) prvi opsežni pravopisni rječnik bugarskog jezika.
