romansko-kanonski postupak

romansko-kanonski postupak, skupina procesnih modela stvorenih u sr. vijeku u sklopu tzv. općega prava (ius commune). Naziv upućuje na tekstualnu tradiciju rimskog i kanonskoga prava, no rezultat je iz temelja novi lik procesnoga prava na kojem će se temeljiti sudski postupak u kontinentalnoj Europi koji se i danas primjenjuje. Po uzoru na djelovanje crkv. sudova, u kaznenom procesnom pravu bio je uveden inkvizicijski postupak u kojem je inicijativa za pokretanje i progon prepuštena sudu. Zbog poštivanja tradicije rim. prava procesni pisci zadugo su taj procesni model tretirali kao podredan i izvanredan, ostavljajući primat akuzacijskomu postupku. Međutim, efikasnost koju je jamčila aktivnija uloga suda potaknula je u praksi širenje inkvizicijskoga tipa izvan prvotnoga kruga predmeta, prožimanje akuzacijskoga modela nekim njegovim načelima, što je vodilo evoluciji hibridnih postupovnih oblika i stvaranju modernoga procesnog prava.