Rore [ro:'rə], Cipriano de, flamanski skladatelj (Ronse, francuski Renaix, 1515. ili 1516 – Parma, 11. ili 20. IX. 1565). Pretpostavlja se da je glazbu učio u Veneciji kod Adriana Willaerta. Djelovao je 1542–45. u Bresci, 1546–59. bio maestro di cappella na dvoru vojvodske obitelji Este u Ferrari, 1559–60. u Flandriji, a 1560–65. na dvoru Farnese u Parmi. Skladao je prilično opsežan opus moteta (53), misa (5) i nešto druge liturgijske glazbe, svjetovnih skladbi na latinskome, ali glavninu njegova opusa čine većinom peteroglasni madrigali (ukupno 107). Pripisuje mu se s nesigurnošću još tridesetak djela (moteti, madrigali). U motetima je uglavnom rabio tada prevladavajući stil imitativne polifonije. Kao skladatelj madrigala javio se već od prve zbirke (1542) kao zreo skladatelj, ali je njegov madrigalistički opus doživio evoluciju, zbog koje ga se idućih pedesetak godina iznimno cijenilo i smatralo rodonačelnikom novoga stila, tzv. druge prakse (seconda prattica), što će se poslije razviti u ranobarokni stil. Bio je prvi renesansni skladatelj koji je u imitativni kontrapunktski stil unio novu transparentnu homofoniju; takve će zahtjeve za dramskom izražajnošću u glazbi humanisti postaviti tijekom 1570-ih. (→ camerata fiorentina; bardi, giovanni de’; opera)
