sabadila (sabadilja) (španjolski cebadilla, deminutiv od cebada: ječam < pučki latinski *cibata, prema latinskom cibus: krma) (Schoenocaulon officinale, Sabadilla officinalis, Veratrum officinale), zeljasta trajnica iz por. ljiljana (Liliaceae). Raste u Venezueli, Gvatemali, Meksiku i području Antila (Zapadnoj Indiji). Oblikom je slična čemeriki. Iz podanka raste do 2 m visoka nadzemna stabljika s listovima, a na vrhu nosi gust grozdast cvat s mnogo žućkastih cvjetova. Plod je tobolac s crnim sjemenkama gorka i oštra okusa, koje sadrže različite, vrlo otrovne alkaloide (cevadin, sabadin, veratrin i dr.). U Europu je donesena oko 1752., a prah dobiven od nje djeluje insekticidno, te se kao glavni dio praška zvanoga pulvis capucinorum primjenjivao za uništavanje ušiju u kosi. Sabadila se rabila i protiv glista i trakavica (anthelmintik), kod akutnoga reumatizma, neuralgije i dr. Veće doze paraliziraju rad srca i disanje, pa je unutarnja uporaba vrlo opasna.
