sadizam.
1. U užem smislu, psihoseksualni poremećaj (→ parafilija) kod kojeg se spolno zadovoljenje postiže nanošenjem boli, mučenjem i ponižavanjem seksualnog partnera. Pojam je potkraj XIX. st. skovao austrijski psihijatar Richard von Krafft-Ebing prema prezimenu francuskoga pisca Donatiena Alphonsea Françoisa de Sadea, koji je u svojim djelima opisivao takve činove likova. Najvjerojatnije proizlazi iz neuroloških poremećaja ili društvenih činitelja (npr. spolno zlostavljanje u djetinjstvu), a liječi se raznim psihijatrijskim metodama (bihevioralna psihoterapija, farmakoterapija i dr.). Ako ga prati patološko uživanje u doživljajima boli i poniženja (→ mazohizam), riječ je o tzv. sadomazohizmu.
U širem smislu, označava ulogu unutar nepatološkoga sadomazohističkog odnosa, koji se uz uzajamni pristanak odvija između »sadista« i njegova komplementarnog partnera »mazohista«, ponekad uz zamjenu pozicija. Ako se poštuju mjere sigurnosti, ne smatra se poremećajem, već dijelom tzv. kulture sadomazohizma ili BDSM-a (akronim od engl. Bondage, Discipline/Dominance, Submission/Sado-, Masochism), zasnovane na poigravanju odnosima moći.
2. Općenito, uživanje u vrijeđanju, zastrašivanju, ponižavanju i mučenju ljudi.
