salvus conductus

salvus conductus [sa'lvus kondu:'ktus] (latinski: slobodan prolaz), u srednjem vijeku, jamstvo koje vlast daje pojedincu da može slobodno doći i otići s nekoga područja i na njemu boraviti; primjerice, davao se počiniteljima kaznenih djela (osim najtežih) i prezaduženicima (kojima je prijetio dužnički zatvor) na dan gradskoga zaštitnika. Salvus conductus je danas vrsta imuniteta prema međunar. pravu, najčešće uređena bilateralnim ugovorima o međunar. kaznenoj pomoći. Nekoj osobi, najčešće počinitelju kaznenoga djela, jamči da se protiv njega u nekoj državi neće poduzimati procesne radnje ako se u nekom drugom predmetu pojavi na sudu i svjedoči. Taj oblik imuniteta apsolutne je naravi i priječi pokretanje i vođenje kaznenoga postupka, ali je u pravilu ograničen na kratko razdoblje potrebno da osoba koja ga uživa dade svjedočki iskaz i napusti zemlju.