struka(e): povijest, opća

Saraceni (grčki Σαραϰηνοί, Sarakēnoί, latinski Saraceni), u srednjem vijeku ime kojim su Europljani nazivali sve Arape. Podrijetlo naziva tumačilo se na različite načine; od imena Abrahamove supruge Sare, odnosno od sintagme rođeni od Sare (latinski ex Sarrae geniti, prema Izidoru Seviljskomu, VII. st.) ili otpravljeni od Sare praznih ruku (grčki ek tẽs Sárras kenoús, prema Ivanu Damaščanskomu, VIII. st.). Najčešće se navodi etimologija koja se izvodi od arapske riječi šarqiyyin (istočnjaci), a vjerojatnom se čini i ona koja se oslanja na arapski korijen sariq (množina sariqin: pljačkaši). Kod antičkih autora (Klaudije Ptolemej) Saraceni je isprva bio naziv za stanovnike Sinajskoga poluotoka te zapadne i južne Arabije oko Akapskoga zaljeva, u susjedstvu Nabatejaca. Do IV. st. tim su imenom bila obuhvaćena i preostala arapska plemena (Euzebije iz Cezareje, Amijan Marcelin). U srednjem vijeku, osobito za križarskih ratova, ime se proširilo i na druge islamizirane narode Sredozemlja. Naziv je postao popularan i ušao je u pučku i umjetničku poeziju, a njegovo prvotno etničko ili vjersko značenje postupno je poprimilo nova obilježja: inovjeran, poganski, tuđ, stran, star, crn, crnomanjast, taman. Od XI. st. u latinskim su izvorima dokumentirana osobna imena i pridjevci Saracenus, koji su kao prezimena ušli i u narodne jezike. U nešto užem, u nas uobičajenom značenju, Saraceni su oni Arapi ili islamizirani narodi koji su, prodirući iz sjeverne Afrike, osvojili Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i Kalabriju te pljačkali susjedne zemlje sve do Alpa.

Citiranje:

Saraceni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/saraceni>.