Saudijska Arabija (As-Sa‘ūdiyya; Kraljevina Saudijska Arabija/Al-Mamlaka al-‘Arabiyya as-Sa‘ūdiyya), država u jugozapadnoj Aziji, u središnjem dijelu Arapskoga poluotoka, između Jordana (duljina granice 728 km) i Iraka (814 km) na sjeveru, Kuvajta (222 km) na sjeveroistoku, Katara (60 km) i Ujedinjenih arapskih Emirata (457 km) na istoku, Omana (676 km) na jugoistoku te Jemena (1458 km) na jugu i jugozapadu. Izlazi na Crveno more na zapadu i Perzijski zaljev na istoku; obuhvaća 2 149 690 km².
Prirodna obilježja
Središnji dio Saudijske Arabije zauzima prostrani pustinjski ravnjak Nedžd (500 do 1000 m), raščlanjen dubokim vadijima ponad kojih se mjestimično uspinju osamljena gorja (Šammar, Tuvejk). Sa sjevera, istoka i jugoistoka, ravnjak okružuju golema prostranstva pješčanih pustinja (Nefud, Dahna, Rub al-Hali) koje su dijelovi velike Arapske pustinje (oko 2 330 000 km²). Na istoku, uz obalu Perzijskoga zaljeva prostire se oko 500 km duga i 50 km široka obalna nizina s oazama (Hasa; najveća u zemlji) i bogatim ležištima nafte i prirodnoga plina. Od pustinjske unutrašnjosti odijeljena je širokim pojasom pješčanih dina. Između uske obalne nizine Tihame duž crvenomorske obale na zapadu i pustinjskoga ravnjaka u unutrašnjosti izdiže se planinsko područje Hidžaza i južnije položenog Asira sa Saudom (Ǧabal as-Sauda, 3133 m), najvišim vrhom zemlje. Tlo Saudijske Arabije građeno je u osnovi od granita i paleozojskih škriljevaca, koji u planinskim krajevima izbijaju na površinu; u nižim dijelovima pokriveni su mezozojskim naslagama vapnenaca i pješčenjaka. Obale (ukupna duljina 2640 km) su niske i pješčane, mjestimice obrubljene koraljnim grebenima.
Najveći dio Saudijske Arabije ima suptropsku pustinjsku klimu, a brdoviti jugozapad stepsku klimu. Zime su blage, a ljeta vruća; srednja siječanjska temperatura u primorju Crvenoga mora iznosi 23 °C, u unutrašnjosti 14 °C, a uz obalu Perzijskoga zaljeva oko 17 °C. Srednja srpanjska temperatura doseže do 38 °C gotovo u cijeloj zemlji, u pustinjama i više od 50 °C. Godišnja količina oborina je mala, u većini zemlje ne prelazi 200 mm; najviše oborina dobije planinsko područje Asira na jugozapadu (do 500 mm, za ljetnoga monsuna), a najmanje pustinja Rub al-Hali gdje razdoblje bez kiše može potrajati i više godina. Za rijetkih, ali vrlo jakih pljuskova javljaju se povremeni tokovi koji protječu suhim dolinama (vadijima), stalnih vodenih tokova gotovo i nema. Na mjestima gdje je podzemna voda blizu površine nastale su oaze. Prevladava pješčana i šljunkovita pustinja, polupustinje i gorja na zapadu prekriveni su vrlo oskudnom kserofitnom vegetacijom (bodljikavo grmlje i rijetka trava), u oazama uspijevaju datuljine palme.
Stanovništvo
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2010. u Saudijskoj Arabiji živi 27 136 977 st., a prema službenoj procjeni iz 2018. godine 33 413 660 st. S prosječnom gustoćom naseljenosti od 15,5 st./km² ubraja se u najslabije naseljene azijske države (iza Mongolije i Kazahstana). Najgušće su naseljeni veliki gradovi (više od 2000 st./km²) i brdovita pokrajina Džazan (Ǧāzān, 134 st./km²) na jugozapadu, a najrjeđe pokrajine Hudud aš-Šamalija (Al-Ḥudūd aš-Šamāliyya, 3 st./km²) na sjeveru i Nedžran (Naǧrān, 4 st./km²) na jugu zemlje. Pustinjska prostranstva Rub al-Halija na jugu i Nefuda na sjeveru gotovo su nenaseljena. Većina stanovništva su Arapi (89,0%; od toga 62,2% Saudijci). Znatan udio u populaciji Saudijske Arabije (trećina ukupnoga stanovništva) čine strani radnici pristigli iz zemalja u okruženju (Egipat, Sirija, Jemen, Palestina), Indije, Pakistana, Filipina te manji broj visokokvalificiranih Europljana i Amerikanaca. Islam je službena religija; glavninu stanovništva čine sunitski muslimani (84,0%), ostalo su šijiti (10,0%), katolici (4,4%), hinduisti (1,1%) i dr. (0,5%). Godišnji se porast broja stanovnika smanjuje; u razdoblju 1998–2003. iznosio je 3,0%, a 2015–20. godine 1,9%. To je ponajprije posljedica znatno smanjenog prirodnoga priraštaja (s 31,4‰ u 2002. na 16,0‰ u 2016); stopa nataliteta smanjena je s visokih 37,3‰ u 2002. na 19,6‰ u 2016., a mortalitet s 5,9‰ na 3,6‰. Smanjena je i smrtnost dojenčadi, s 49,6‰ na 11,1‰ (2016). Stanovništvo je vrlo mlado, gotovo polovica stanovništva mlađa je od 30 godina; u dobi je do 14 godina 25,7% st., od 15 do 64 godine 71,0%, a starije od 65 godina 3,3% st. (2017). Očekivano trajanje života za muškarce rođene 2018. iznosi 74,2 godine, a za žene 77,3 godine. Ekonomski je aktivno 13,8 milijuna stanovnika (2017), od čega najviše stranaca. U poljoprivredi i ribarstvu radi 6,3%, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 22,5%, a u uslužnim djelatnostima čak 71,2% zaposlenih stanovnika; nezaposleno je 5,6% radne snage. Saudijska Arabija ima znatan broj javnih i privatnih sveučilišta, najstarija su u Rijadu (Sveučilište kralja Sauda, osnovano 1957), Medini (Islamsko sveučilište, osnovano 1961), Dahranu (osnovano 1963) i Džiddi (osnovano 1967), a jedno je od inovativnijih Sveučilište kralja Abdullaha za znanost i tehnologiju (KAUST; osnovano 2009) u Suvalu (Ṯuwal) na obali Crvenoga mora. Nepismeno je 5,2% stanovništva starijega od 15 godina (2015). Službeni je jezik arapski, a govori se i engleski. Većina stanovnika živi u gradovima; sva veća naselja smještena su na zapadu Saudijske Arabije te na obali Perzijskoga zaljeva, gdje su uz naftna ležišta nastali novi gradovi. Danas te gradove naseljavaju beduini (donedavno nomadi) i strani državljani na privremenome radu; udio gradskoga stanovništva iznosi 83,3% (2016). Glavni je i najveći grad Rijad (Ar-Riyāḍ; 5 188 286 st., 2010). Ostali su veći gradovi (2010): Džidda (Ǧidda; 3 430 697 st.), Meka (Makka; 1 534 731 st.), Medina (Al-Madīna; 1 100 093 st.), Dammam (Ad-Dammām; 903 312 st.), Hofuf (Al-Hufūf; 660 788 st.), Taif (Aṭ-Ṭā’if; 579 970 st.) i Tabuk (Tabūk; 512 629 st.).
Gospodarstvo
Od sredine XX. st. gospodarski je razvoj zasnovan na naftnoj i petrokemijskoj industriji. Iskorištavanje nafte 1930-ih započinje američko-saudijska kompanija California-Arabian Standard Oil, osnovana 1933. i 1944. preimenovana u Arabian American Oil Company (Aramco); potkraj 1988. u potpunosti je preuzima Saudijska Arabija, potom je preimenovana u Saudi Aramco te ostaje u pretežno državnom vlasništvu (oko 90% udjela početkom 2020-ih). Postaje jedna od svjetski vodećih kompanija po ukupnom prihodu od 604,3 milijarde USD (2022), te 495 milijarda USD (2023); ima ostvarenu neto dobit 161 milijardu USD (2022), odnosno 121,2 milijarde USD (2023). Zahvaljujući naftnomu sektoru, Saudijska Arabija stječe važan utjecaj u međunarodnoj politici (1960. među osnivačima je OPEC-a). Njezine zalihe sirove nafte procjenjuju se potkraj 2020. na 297,5 milijarda barela (oko 40,9 milijarda tona), što je 17,2% svjetskih zaliha (drugo mjesto u svijetu, iza Venezuele s udjelom od 17,5%). Zalihe prirodnoga plina procjenjuju se 2021. na 9,4 bilijuna kubnih metara (šesto mjesto u svijetu). Prosječna dnevna proizvodnja nafte 2021. iznosila je 10,9 milijuna barela, što je činilo 12,2% ukupne svjetske proizvodnje (s Rusijom dijeli drugo mjesto u svijetu, iza SAD-a s udjelom od 18,5%). Potom je prosječna dnevna proizvodnja u barelima oko 11,5 milijuna (2022), te oko 11,1 milijun (2023). Prosječna godišnja proizvodnja nafte 2011–21. iznosila je 548,7 milijuna tona (2021. proizvedeno je oko 515 milijuna tona). Proizvodnja prirodnoga plina 2021. iznosila je 117,3 milijarde kubnih metara (2,9% svjetske proizvodnje; osmo mjesto u svijetu). U nastojanju modernizacije gospodarstva i pokretanja gospodarske djelatnosti izvan naftnoga sektora, od 2014/15. aktivnija su ulaganja državnoga Javnog investicijskog fonda (osnovan 1971). Njegova vrijednost 2024. iznosi 925 milijarda USD (među najvećima je u svijetu), a ulaže u domaće i strane kompanije koje posluju s nekretninama, djeluju u financijama, građevinarstvu, telekomunikacijama, transportu, rudarstvu, turizmu, raznim industrijama (tehnološkoj, farmaceutskoj, automobilskoj, zrakoplovnoj, svemirskoj, prehrambenoj, i dr.); znatna su i ulaganja u inozemne sportske klubove i tzv. industriju zabave. Vrijednost BDP-a je 2000. iznosila 189,5 milijarda USD, a do 2022. povećana je na 1,11 bilijuna USD. BDP 2023. iznosi 1,07 bilijuna USD, što je 19. mjesto u svijetu (BDP po stanovniku je oko 32 094 USD). U njegovu je sastavu najveći udjel uslužnoga sektora (50,3%), a potom industrije (47%) i poljoprivrede (2,7%). Najveći dio prehrambenih proizvoda uvozi se, a u domaćoj su ponudi pšenica, krumpir, luk, rajčice, datulje, lubenice, masline, mliječni proizvodi, jaja, razne vrste mesa. U uslužnom je sektoru znatan razvoj turizma s prihodom od 36 milijarda USD (2023). Prosječna godišnja stopa nezaposlenosti 2020–23. iznosila je oko 6%. Vrijednost robnog izvoza 2022. bila je 362 milijarde USD, a uvoza 169 milijarda USD. Većinu izvoza čine sirova nafta (65,2%) i naftni derivati (oko 15%), a ostalo su kemikalije, metali, električni uređaji, zlato, dijamanti, mliječni proizvodi, i dr. Uvoze se vozila, telekomunikacijski uređaji i oprema, strojevi, farmaceutski proizvodi, hrana, zlato, luksuzna roba, namještaj, odjeća i obuća, metali, plastični proizvodi, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (18,8%), Indija (12,8%), Japan (10,1%), Južna Koreja (9,9%), SAD (6,6%) i Taiwan (3,1%). Najviše se uvozi iz Kine (21,5%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (16,4%), SAD-a (6,5%), Indije (5,9%) i Njemačke (4,1%). Saudijska Arabija veliki je uvoznik oružja i vojne opreme (2022. vojni troškovi iznose 7,4% BDP-a); u svjetskom uvozu oružja 2019–23. na drugome je mjestu s udjelom od 8,4% (iza Indije s 9,8%), a oko 75% oružja uvozi iz SAD-a. Veličina je javnoga duga 26,2% BDP-a (2023).
Promet
Glavnina putničkoga i robnoga prometa unutar Saudijske Arabije odvija se cestama koje se redovito obnavljaju i moderniziraju. Cestovna mreža, duga 221 372 km, uključuje 66 000 km suvremenih prometnica (od toga 5000 km autocesta), koje povezuju sve veće gradove i glavne luke. Cestovnim mostom (25 km) preko morskoga nasipa i otočića Umm an Nasan povezana je s Bahreinom. Željeznička mreža duga je 1873 km (2018); najvažnija je pruga Rijad–Hofuf–Dammam (Perzijski zaljev), a potkraj 2018. u promet je puštena tzv. zapadna pruga (Haramejn; 450 km), koja brzim putničkim vlakovima (do 320 km/h) povezuje hodočasničke gradove Medinu i Meku. Veliku važnost za robni promet imaju morske luke Džidda (55,5 milijuna tona tereta i 4,2 milijuna TEU, 2017), Janbo (najveća crvenomorska naftna luka; 120,3 milijuna tona tereta, 2017) i Džazan (Ǧāzān) na obali Crvenoga mora te Dammam, Džubejl (izvoz nafte; 77,4 milijuna tona tereta, 2017) i Ras Tanura u Perzijskome zaljevu. Od 28 zračnih luka šest ima međunarodno značenje: Džidda (s posebnim terminalom za hodočasnike u Meku; 34 milijuna putnika, 2017), Dammam, Rijad, Medina, Taif i Burejda. U 2016. Saudijsku Arabiju posjetilo je oko 18 milijuna stranih turista, uglavnom hodočasnika. Za transport nafte i prirodnoga plina iz polja na istoku zemlje (Gavar; najveće naftno polje na svijetu) i s dna Perzijskoga zaljeva (Safanija, Zuluf, Berri, Merdžan i dr.) do rafinerija i luka u zaljevu i na obali Crvenoga mora izgrađeno je 7450 km naftovoda i 3149 km plinovoda (2013).
Novac
Novčana je jedinica saudijski rijal (R); 1 rijal = 100 halalasa.
Povijest
Povijest današnje Saudijske Arabije započinje u prvoj polovici XVIII. st. kada je osnivač dinastije Saudida Muhammed bin Saud, emir Dirije (Ad-Dir‘iyya) u južnome Nedždu i pristaša vjerske sljedbe vahabita, započeo osvajati područja Arapskoga poluotoka. On i njegovi nasljednici osvojili su do 1810. sjeverni Nedžd, Hasu, Kuvajt, Oman i Hidžaz. Napadaji na Jemen, Siriju i Irak izazvali su osmansko-egipatsku intervenciju (1811–18) i kratkotrajno svrgnuće dinastije Saudida, koja se ubrzo vratila te vladala u Nedždu sve do 1897., kada je bila protjerana, a Nedžd je bio ujedinjen pod sjevernonedždskom dinastijom Rašida. Već 1902. Abdul-Aziz bin Saud (Ibn Saud) uspostavio je vlast stare dinastije i 1905. proglasio Nedžd kraljevstvom. U ratu s Osmanlijama i Rašidima Saudidi su 1913. osvojili Hasu i postupno širili vlast na druga područja Arabije. Godine 1915. Ibn Saud sklopio je ugovor o protektoratu Velike Britanije nad Nedždom. Tijekom I. svjetskog rata Nedžd je ostao neutralan. Nakon rata je Ibn Saud oslobodio Nedžd nominalnoga suvereniteta Osmanskoga Carstva, potom je u nizu bitaka stekao kontrolu nad cijelom srednjom Arabijom, 1922. protjerao je Rašide iz sjevernoga Nedžda, 1924–25. osvojio kraljevstvo Hidžaz, a 1926. stekao nadzor nad Asirom. Osvojivši cijelu unutarnju Arabiju sve do granica Omana i Jemena proglasio je 1927. dvojno kraljevstvo »Hidžaz i Nedžd s ovisnim područjima«, kojemu je Velika Britanija već iste godine priznala neovisnost. Nova državna tvorevina pretvorena je 1932. u unitarno kraljevstvo Saudijsku Arabiju. Njoj su nakon sukoba s Jemenom 1934. bila priključena područja Nedžrana (Naǧrān) i obalno područje Asira. Iskorištavanje golemih naftonosnih područja Ibn Saud je ustupio 1933. i 1939. američkim kompanijama (Standard Oil Company of California, Texas Oil Company), odnosno njihovoj zajedničkoj kompaniji Arabian American Oil Company (Aramco), a dobit je većim dijelom koristio za razvoj zemlje. Uspješno je povezivao islamske temelje društva i modernizaciju. U II. svjetskom ratu Saudijska Arabija formalno je ostala neutralna sve do 1. III. 1945., kada je najavila rat Njemačkoj i Japanu, iako je već potkraj 1941. bila prekinula diplomatske odnose s Italijom i Njemačkom.
Godine 1945. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Arapske lige, te je pristupila UN-u; 1948–49. podržavala je arapske zemlje u ratu s Izraelom. Nakon smrti kralja Ibn Sauda (9. XI. 1953) na prijestolje je došao njegov sin Saud (na vlasti do 1964). Godine 1955. Saudijska Arabija uspostavila je obrambeni savez s Egiptom, s kojim je pokušavala izgraditi arapsko političko zajedništvo. U drugoj polovici 1950-ih učvršćeni su odnosi sa SAD-om (uspostavljena je i američka zrakoplovna baza kraj Dahrana). Godine 1960. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Početkom 1960-ih podržavala je Kuvajt u sporu s Irakom, a u građanskom ratu u Sjevernom Jemenu (od 1962) pomagala je monarhističke snage te se razišla s Egiptom. Ropstvo je ukinuto 1962. U državnom prevratu u studenome 1964. vlast je preuzeo Saudov polubrat Fejsal. S Kuvajtom je sporazumno bila podijeljena tzv. neutralna zona (1965. i 1969), a s Iranom je određena morska granica (1968). U rujnu 1969. Saudijska Arabija bila je među osnivačima Organizacije islamske konferencije. Početkom 1970-ih započela je značajniju modernizaciju oružanih snaga i veći uvoz oružja (uglavnom iz SAD-a i zapadnih zemalja), a tijekom 1973–74 (nakon egipatsko-sirijskoga rata protiv Izraela) predvodila je arapski naftni embargo protiv Izraelu prijateljskih država. Godine 1974. sporazumno je bio riješen višegodišnji spor s Omanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko područja Burejmija (Al-Buraymī). Nakon ubojstva kralja Fejsala (25. III. 1975) na prijestolje je došao njegov polubrat Halid (na vlasti do smrti 13. VI. 1982); zemljom je stvarno upravljao Halidov polubrat Fahd (saudijski kralj 1982–2005). Tijekom 1970-ih povremeno su izbijale šijitske pobune; više ih je bilo 1978–80 (u studenome 1979. došlo je do sukobâ u Meki). Početkom 1980-ih Saudijska Arabija podržavala je Bahrein u borbi protiv radikalnih šijitskih skupina, a nakon sovjetske vojne intervencije u Afganistanu potkraj 1979., zajedno sa SAD-om i Pakistanom, podupirala je mudžahedinske snage (od sredine 1990-ih i pokret talibana). Odnosi s Egiptom bili su prekinuti 1979., nakon egipatsko-izraelskoga mirovnoga sporazuma (obnovljeni su potkraj 1987). Saudijska Arabija podržavala je Irak u ratu protiv Irana 1980–88., te inicirala sigurnosno i gospodarsko povezivanje regionalnih arapskih zemalja (od 1981. Arab Gulf Cooperation Council). U sukobima s iranskim hodočasnicima u Meki 1987. bilo je više stotina poginulih. Godine 1991. podržavala je SAD i saveznike u ratu protiv Iraka (pošto je okupirao Kuvajt; tzv. Zaljevski rat), te postala važno američko strateško uporište. Sporazum o granici s Omanom postignut je 1991. Početkom 1990-ih izraženiji su zahtjevi za demokratizacijom. Zbog bolesti kralja Fahda od 1995. stvarnu vlast imao je njegov polubrat Abdullah (nakon Fahdove smrti stupio je na prijestolje 1. VIII. 2005). Nakon povremenih sukoba određena je granica s Katarom (1996–2001) i Jemenom (2000); sporazum o morskoj granici s Kuvajtom postignut je 2000. godine. Od sredine 1990-ih aktivnije su radikalne islamističke skupine koje se protive saudijsko-američkoj suradnji te su poduzele nekoliko terorističkih akcija. Godine 2001. odnosi s Iranom poboljšani su zaključenjem sporazuma o sigurnosti. Od početka 2000-ih postupno se smanjuje broj američkih vojnika (2001. bilo ih je oko 5000); u ožujku 2003. Saudijska Arabija podržala je napad SAD-a i saveznika na Irak (američke snage uglavnom su povučene do kolovoza 2003). Potaknut prosvjedima u više arapskih zemalja 2011., kralj Abdullah najavio je socijalne programe i uvođenje političkih prava za žene. U ožujku 2011. saudijske snage pomogle su suzbijanje šijitskih proturežimskih prosvjeda u Bahreinu. Financirajući pojedine pobunjeničke organizacije, Saudijska Arabija uključena je u građanski rat u Siriji (od 2012). Nakon smrti kralja Abdullaha (23. I. 2015), na prijestolju je njegov polubrat Salman. Od ožujka 2015. saudijska vojska uključuje se u građanski rat u Jemenu, te poduzima zračne i druge napade na uporišta šijitskih pobunjenika koje podupire Iran (povremeni su i raketni napadi pobunjenika na saudijski teritorij). Od lipnja 2017. pogoršali su se odnosi s Katarom koji se optužuje zbog navodne protusaudijske politike kroz suradnju s Iranom i Turskom, pomaganje Muslimanskog bratstva, poticanje protusaudijskih naoružanih skupina u Siriji i dr.; zajedno sa svojim saveznicima (Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Egipat), Kataru je nametnula sankcije. Strateško savezništvo sa SAD-om potvrđeno je u svibnju 2017. novim ugovorima o kupnji američkog oružja, a u rujnu 2017. je s Velikom Britanijom zaključen sporazum o vojnoj i sigurnosnoj suradnji. Suprotstavljenost interesa u vrhovima vlasti rezultirala je u studenome 2017. uhićenjem više državnih dužnosnika i utjecajnih poduzetnika (pod optužbom za korupciju), što je ojačalo politički položaj prijestolonasljednika Muhammeda bin Salmana (zagovornik snažnijega suprotstavljanja Iranu).
Politički sustav
Prema Velikom dekretu o državnom uređenju, tzv. Temeljnom zakonu, koji je izdao kralj 1. III. 1992., Saudijska Arabija je muslimanska, nasljedna monarhija. Državno se uređenje temelji na Kuranu i šerijatskom pravu te novijim zakonskim propisima i dekretima koje izdaje kralj. Monarh je poglavar države, nositelj zakonodavne i izvršne vlasti te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjeda Vijećem ministara, koje sam imenuje, a koje mu pomaže u provođenju izvršne vlasti. U provođenju zakonodavne vlasti pomaže mu Savjetodavno vijeće (Madžlis al-Šura) od 150 članova, koje imenuje kralj (mandat od 4 godine). Biračko je pravo ograničeno na muške državljane starije od 21 godine, koji mogu sudjelovati na lokalnim izborima. Sudbenu vlast provodi Kraljevski sud te niži šerijatski sudovi, suce kojih imenuje kralj na prijedlog Vrhovnoga vijeća pravde. Administrativno Saudijska Arabija se dijeli na 13 provincija (mintaqah). Nacionalni blagdan: Ujedinjenje Kraljevstva, 23. rujna (1932).
