Schottky [šɔ'tki], Walter Hans, njemački fizičar (Zürich, 23. VII. 1886 – Pretzfeld, 4. III. 1976). Diplomirao je 1908. i doktorirao fiziku 1912. na Sveučilištu u Berlinu. Radio je na sveučilištima u Jeni (1912–14), Würzburgu (1919–23), Rostocku (1923–27) i u Siemensovim istraživačkim laboratorijima (1914–19. i 1927–58). Otkrio je nepravilnost u emisiji termiona (elektrona) u vakuumskoj cijevi (1914), koja se danas naziva Schottkyjev efekt. Izumio je tetrodu, prvu elektronsku cijev s više mrežica (1919), vrpčasti mikrofon i vrpčasti zvučnik (1924) i pridonio razvoju mnogih elektroničkih uređaja. Istraživao je električni šum, prostorni naboj u elektronskim cijevima, te osiromašeni sloj u poluvodičima, pridonio razvoju bakreno-oksidnih ispravljača i tranzistora. U djelu Fizika tinjajućih elektroda (Physik der Glühelektroden, 1928) bavio se teorijom emisije elektrona i iona, a u djelu Termodinamika (Thermodynamik, 1929) skrenuo je pozornost na postojanje tzv. elektronskih rupa u strukturi valentnog pojasa poluvodiča. Primijetio je da u kristalnoj rešetki ostaje prazno mjesto kada se ion pomakne s nekog mjesta na površinu kristala ili u dislokaciju (1935), a ta se pojava danas naziva Schottkyjev defekt. Razvio je teoriju koja je objasnila ispravljačko ponašanje površinskoga sloja spoja metala i poluvodiča (1938), a diode izgrađene na temelju te teorije nazivaju se Schottkyjeve diode. Po njem su nazvani i Schottkyeva barijera (razlika u energiji između ruba valentnog ili vodljivog pojasa poluvodiča i Fermijeve energije metala), Schottkyjeva jednadžba (opis ovisnosti jakosti električne struje o električnom naponu i svojstvima diode) i dr.
