sebar (staroslavenski sebrь; ruski cябрь) (u izvorima kadšto srebar), u srednjovjekovnom srpskom drž. poretku, čovjek koji ne pripada vladajućoj klasi vlastele, plemića i klera, naziv za ovisnoga seoskog stanovnika. U kategoriju sebara ulazili su meropsi (parici, zemljoradnici), Vlasi stočari, obrtnici, sokalnici (posluga) i otroci (robovi, posluga na dvorovima vlastele ili vladara, ili ratari na njihovim posjedima). U užem značenju, sebar je bio slobodan seljak, osobito onaj koji radi na udio. Sebar i njegov pravni položaj često se spominju u Dušanovu zakoniku.
