Šehović, Feđa, hrvatski književnik (Bileća, BiH, 16. III. 1930 – Dubrovnik, 1. II. 2025). Diplomirao je 1954. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik i novinar te direktor Drame splitskoga HNK-a (1965–67). Od 1972. bio je ravnatelj Naučne biblioteke u Dubrovniku, a od 1989. do umirovljenja 1996. voditelj Doma Marina Držića. Kao dramski pisac debitirao je 1959. dramom Raskršća. Zapažene su mu kasnije komedije, lokalnoga kolorita i temâ (Kurve, 1974; Katarina Druga, 1984), a lokalnim povijesnim temama humoristički pristupa i u šest romana Dubrovačke tralalogije (Kazin, 1974., objavljen 2007. kao Dubrovački bordel: kazin bez cenzure; Savršeno umorstvo, 1975; Veljun, 1977; De bello ragusino, 1980; Dogon, 1980; Knjiga postanka, 1981). Pozornost je privukao povijesnim romanima koje je 1980-ih tiskao pod pseudonimom Raul Mitrovich – Gorak okus duše (1983), Oslobađanje đavola (1987) i Uvod u tvrđavu (1989) – predstavivši u njima, korištenjem postmodernističkih postupaka (nađeni rukopis, fiktivna kronika), povijesni usud kao cikličko ponavljanje, a događaje iz romana kao alegoriju suvremenih zbivanja, čime je, uz Nedjeljka Fabrija i Ivana Aralicu, u hrvatskoj modernoj književnosti uspostavio formu tzv. novopovijesnoga romana. Pod svojim je imenom poslije objavio povijesne romane Svi kapetanovi brodolomi (1992) i Prokleta ergela (2009), kao i petodijelnu obiteljsku sagu Ilijasbegovići: cronica travuniana (2006), koja sadržava romane Ilijas-beg: kapetan trebinjski (1999), Inšallah (2000), Begovina (2001), Dubrovački intermezzo (2001) te Od Mostara do Haaga (2001). Ostala djela: Drame, dramoleti, pučke komedije dubrovačke (1969), Vidra (1980), Zla kob zaborava (1992), Priče iz Vitaljine (1993), Četiri vozača u Apokalipsi (1994), Zločin u samostanu (2005), Drž’ se, (b)Alija (2010), Danak ljubavi: pjesme (2014). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2017).
