šeih-ul-islam (tur. şeyhülislam < arap. šayẖ al-islam: poglavar islama).
1. U arapskim zemljama, počasna titula za najpoznatije islamske bogoslove i istaknute vjerske poglavare.
2. U Osmanskom Carstvu, službena titula vrhovnoga poglavara muslimanske vjerske zajednice. Šeih-ul-islam je obavljao i državne funkcije, utjecao na školstvo i pravosuđe, bio član sultanova savjeta s pravom veta i imao rang velikoga vezira. Titulu je uspostavio sultan Mahmud I. u početku XVI. st., a od tada ju je nosio carigradski muftija do 1924.
3. U šijitskoj Perziji, sudac koji je predsjedavao sudu sastavljenu od mulâ i mudžtehidâ.
