Sekulić, Martin, hrvatski fizičar (Lovinac, 1833 – Zagreb, 14. V. 1905). Radio je u budimskoj njemačkoj gimnaziji (oko 1860), bio profesor u realnoj gimnaziji u Rakovcu (od 1863. do oko 1875), gdje je svojim pokusima iz elektromagnetizma i demonstracijama fizikalnih zakona s pomoću aparata koje je sam konstruirao potaknuo interes Nikole Tesle.
Bavio se istraživanjem u području elektromagnetizma, iznalazio je teorijska objašnjenja i matematičke izvode za rezultate motrenja i eksperimentalne potvrde teorijskih zaključaka. U radu Fluorescencija i calcescencija (1871) teorijski je objasnio razliku između fluorescencije, u koje se svjetlost veće frekvencije pretvara u svjetlost manje frekvencije, i calcescencije, u koje se zbiva obrnuto. U raspravi Fizika atoma i molekula (1874) pokušao je sve fizikalne pojave (toplinske, svjetlosne, električne, magnetske i zvučne) svesti na jedan uzrok, gibanje čestica i pritom zaobići uvođenje etera. Konstruirao je instrument za mjerenje jakosti vjetra (1874). U tri rada Uzrok munjotvornoj sili (1877., 1879. i 1881) istraživao je energetske odnose između električnih i kemijsko-kalorijskih veličina u različitim galvanskim člancima. U raspravi Polarna zora kao učinak zemaljske munjine (1872) pokušao je dokazati da je polarna svjetlost posljedica zemaljskog elektriciteta i opisao je svoj stroj kojim je s pomoću elektriciteta u razrijeđenom zraku dobio tinjanje svjetlosti.
Bio je član JAZU-a (danas HAZU) od 1873. i saborski zastupnik Narodne stranke 1897–1905.
