sekvenca (njem. Sequenz < kasnolat. sequentia: ono što slijedi, posljedice).
1. U filmu, skupina kadrova povezanih mjestom, vremenom, zaokruženim segmentom radnje, filmskim postupkom (oblikom filmskog zapisa) ili/i nekim drugim jedinstvom. Kod čvršćih jedinstava (npr. jedinstva mjesta, vremena i radnje) obično se rabi pojam scena, a u tom je slučaju sekvenca naziv za slabije povezane kadrove (npr. samo jednim od navedenih kriterija). Radnja koja se danas prikazuje sekvencom, u ranom nijemom filmu obično se odvijala unutar jednoga plošnog kadra (tabloa); neprekinuti kadar u kojem se odvija cijela radnja naziva se kadar-sekvenca.
2. Pojam kojim je francuski književni teoretičar R. Barthes u Uvodu u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova (Introduction à l’analyse structurale des récits, 1966) nazvao niz povezanih jezgrenih funkcija pripovjednoga teksta koje je moguće imenovati. Npr. sekvenca »telefonski razgovor« sadrži jezgre: zvono, podizanje slušalice, razgovor, prekid veze. Svaka sekvenca može postati dijelom nadređene joj sekvence, budući da se imenovanja smjenjuju tijekom cijeloga procesa čitanja.
