Sergijevci (Castropola [kastropo'la], Castro Pola), plemićka obitelj iz Pule. Na njezine su se članove oslanjali akvilejski patrijarsi u nastojanju da učvrste svoj položaj istarskih markgrofova te su im darovali više posjeda na području Istre, kao i pulsku utvrdu (castrum Polae, otuda potječe obiteljski pridjevak). U prvoj polovici XIII. st. Monfiorito (u. 1278) obnašao je dužnost kapetana Pule te je pokušao proširiti svoj utjecaj u središnjoj Istri. Oko vlasništva nad Dvigradom sukobio se s porečkim biskupom Adalpertom (1219–43), a poslije je bio imenovan kaštelanom Dvigrada i glavnim rikarijem (vrhovnim sucem markgrofovije Istre). Nakon 1232. njegov brat Nasinguerr II. pružio je potporu akvilejskomu patrijarhu Bertoldu V. Andechs-Meranskomu (1218–51) prilikom sukoba s Mlečanima zbog Pule. Ujedno se spominje kao jedan od gradskih predstavnika koji su 1243. prisegnuli na vjernost duždu. God. 1268. treći brat Sergije I. zabilježen je kao »kapetan puka« grada Pule. Nakon nepovoljnih prilika 1270-ih, kada su Sergijevci bili potisnuti iz gradske uprave, snaženjem moći akvilejskih patrijarha u posljednjoj četvrtini XIII. st. položaj Sergijevaca ponovno je ojačao; sin Nasinguerra II. Petar I. bio je načelnik Pule, njegov rođak Nikola I. »kapetan puka« Pule, a sin Sergija I. Nasinguerr III. »glavni i vječni kapetan« Pule. God. 1319. Mletačka Republika prisilila je na prisegu vjernosti Sergija II. (sin Nasinguerra III.) i Nasinguerra IV. (sin Petra I.). Konačan su poraz Sergijevci doživjeli u pobuni promletačke struje gradske uprave (1331), kada je uz vojnu pomoć Fridrika III. Frankapana grad bio predan Mletačkoj Republici. Nakon tih događaja obitelj se preselila u Treviso.
