Siger Brabantski, nizozemski skolastički filozof (južni Brabant, oko 1240 – Orvieto, oko 1283). Istaknuti predstavnik srednjovjekovnog averoizma; od 1266. predavao na Sorbonnei. Njegova filozofska orijentacija zasniva se na averoističkoj koncepciji o suvječnosti Boga, materije i kretanja. Naučavao je da nema individualne besmrtnosti, nego da postoji samo besmrtnost svih ljudi, zajedničkog »aktivnog uma«. Osuđen je zbog hereze 1277., te se sklonio u Orvieto gdje ga je ubio njegov suludi sluga. Glavni spisi: O intelektivnoj duši (De anima intellectiva), O vječnosti svijeta (De aeternitate mundi), Logička pitanja (Quaestiones logicales).
