simfonijska pjesma, u glazbi, najčešće jednostavačna orkestralna skladba programnoga karaktera. Izvorište su joj skladateljevi subjektivni doživljaji, najčešće nekoga književnog djela. Izvanglazbeni sadržaj često je naznačen naslovom i/ili kakvim popratnim tekstom. Simfonijska pjesma javila se 1840-ih u opusu F. Liszta kao tipičan plod romantičarskih težnji i postala vrlo utjecajnim žanrom; u drugoj četvrtini XX. st. bila je na zalazu. Načela i postupci formalno slobodne organizacije simfonijske pjesme tonsko su slikanje, glazbena simbolika i primjena lajtmotiva, pa se smatra da je simfonijska pjesma značajno unaprijedila orkestraciju XIX. st. Osim Liszta, najznačajniji su skladatelji B. Smetana, P. I. Čajkovski, C. Franck, R. Strauss, C. Debussy i J. Sibelius.
