Simokata, Teofilakt (grčki Θεοφύλαϰτος Σιμοϰάττης, Theophýlaktos Simokáttēs, latinizirano Theophylactus Simocatta), bizantski povjesničar i pisac (? Aleksandrija, Egipat, oko 580 – ? Carigrad, nakon 640). U Aleksandriji je stekao osnovnu retorsku izobrazbu, potom se preselio u Carigrad radi studija prava. Pripadao je krugu oko carigradskoga patrijarha Sergija I., a vjerojatno je djelovao i na dvoru cara Heraklija I. kao tajnik i pravni savjetnik. Poslije je stekao počasni naslov eparha (prefekta). U djelu u osam knjiga Povijest (Ἱστορία) obuhvatio je zbivanja od 582. do 602 (razdoblje vladavine cara Maurikija), nastavivši se na djelo Menandra Protektora. Premda je pisano teško razumljivim jezikom, a kronologija je u pojedinim dijelovima pogrješna, to se djelo oslanja na vjerodostojne izvore te je važno vrelo za tijek bizantsko-perzijskog rata nakon 572. god., kao i za propast bizantske vlasti u jugoistočnoj Europi zbog navala Avara i Slavena. Malo se bavilo događajima na Zapadu, no ono sadrži pojedine dijelove vrijedne za ranu povijest turkijskih naroda. Njime su se poslužili mnogi potonji povjesničari, među kojima i Teofan. Simokata je napisao i manji dijaloški spis o prirodoslovlju, teološku raspravu o predodređenosti duljine ljudskoga vijeka, te zbirku od 85 izmišljenih pisama različitih povijesnih i mitskih osoba.
