Simon [sại'mən], Paul, američki kantautor (Newark, New Jersey, 13. X. 1941). Kao jedanaestogodišnjak upoznao je pjevača Arta Garfunkela (r. 1941) s kojim je, nadahnjujući se vokalnim harmonijama dua The Everly Brothers, debitirao 1957. skladbom »Hey Schoolgirl«, isprva nastupajući pod imenom Tom & Jerry, potom, nakon prekida, pod imenom Simon & Garfunkel. Tandem je 1964. prvim albumom Wednesday Morning, 3 A.M. potvrdio snažnu Simonovu autorsku sklonost folk-stilizacijama, a karijera im zamah dobiva nakon što je pjesma »The Sound of Silence« 1965. iznova objavljena u rock-aranžmanu, postavši njihovim prvim svjetskim uspjehom (ponovljena je na njihovu drugom albumu, Sounds of Silence, 1966), osnaženim uvrštenjem u igrani film Diplomac (The Graduate, Mike Nichols, 1967) uz pjesmu »Mrs. Robinson«, njihovim drugim međunarodno uspješnim singlom. Zahvaljujući Simonovim melodioznim skladbama i Garfunkelovu tenoru, potaknuti uspjehom Nicholsova filma, albumima Parsley, Sage, Rosemary and Thyme (1966) i Bookends (1968) stekli su masovnu publiku, a vrhunac popularnosti postigli su posljednjim albumom Bridge over Troubled Water (1970), jednim od najprodavanijih u povijesti popularne glazbe, koji uz naslovnu himničku skladbu, sadržava klasična ostvarenja »The Only Living Boy in New York«, »Cecilia«, »The Boxer« i »El Cóndor Pasa (If I Could)«, obradbu kompozicije peruanskoga skladatelja Daniela Alomíje Roblesa. Prekinuvši nesporazumima praćenu suradnju s Garfunkelom (s kojim je poslije povremeno zajednički nastupao, najzapaženije na koncertu u New Yorku 1981., objavljenom 1982. pod naslovom The Concert in Central Park), Simonova samostalna kantautorska karijera, započeta još 1965. albumom The Paul Simon Songbook, produbljuje dojam »elokventne introspekcije« naznačene na ranijim ostvarenjima, ali i pokazuje povećan interes za drugačije glazbene oblike. Albumom Paul Simon (1972) provlače se utjecaji gospela, južnoameričkih idioma te reggaea (u uspješnom singlu »Mother and Child Reunion«), uz zadržani soft-rock senzibilitet što se na ostvarenju There Goes Rhymin’ Simon (1973) dodatno proširuje elementima dixielanda (»Take Me to the Mardi Gras«); istodobno, pjesmom »Kodachrome« probio se na vrhove ljestvica slušanosti. Najkonzistentnije ostvarenje prvoga dijela Simonove samostalne karijere nagrađivani je album Still Crazy After All These Years (1975), zbirka sofisticiranih jazz-pop opservacija o ljubavnim razočaranjima i ulasku u srednju dob, sa Simonovom najslušanijom skladbom »50 Ways to Leave Your Lover«. Nakon što albumima One-Trick Pony (1980), s uspješnim singlom »Late in the Evening«, te Hearts and Bones (1983) u cjelini nije ponovio ranije uspjehe, snimio je iznimno zapažen album Graceland (1986), u kojem pokazuje fascinaciju južnoafričkom glazbom, osobito stilom mbaqanga, uklopivši u eklektični kolaž tzv. world musica i sjevernoameričke utjecaje (pop i rock 1950-ih, zydeco, tex-mex). U sličnom duhu bio je i album The Rhythm of the Saints (1990), obogaćen elementima karipske i južnoameričke glazbe. Simon je i u kasnoj dobi nizom autorskih albuma (You’re the One, 2000; Surprise, 2006; So Beautiful or So What, 2011; Stranger to Stranger, 2016; Seven Psalms, 2023) održao ugled jednoga od vodećih američkih kantautora. Dvaput je uveden u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame), kao član dua Simon & Garfunkel (1990) te samostalno (2001).
