Simon [sim'], Théodore, francuski psihijatar (Dijon, 10. VII. 1873 – Pariz, 4. IX. 1961). Diplomirao je medicinu u Parizu 1898., potom radio u psihijatrijskoj ustanovi u Épinay-sur-Orgeu, a 1900. doktorirao je tezom o djeci s poteškoćama u razvoju. Od 1901. do umirovljenja 1936. bio je bolnički psihijatar u Parizu i okolici. Reaktiviravši se tijekom II. svjetskog rata, zauzimao se za otvaranje prve specijalizirane škole za obrazovanje medicinskih sestara u psihijatrijskim ustanovama u Francuskoj te joj bio tehničkim direktorom od osnutka 1946. do 1957. Među prvima se bavio područjem dječje psihijatrije. Suradnju s Alfredom Binetom započeo je 1900., provodio je antropometrijska i psihološko-pedagoška istraživanja, a zajednički rad na identificiranju djece s poteškoćama u razvoju rezultirao je prvim testom za ispitivanje inteligencije (1905) kao i upotpunjenim inačicama (1908. i 1911). Držao je vježbe iz eksperimentalne pedagogije u Institutu za psihologiju u Parizu. Objavio je priručnike Duševni bolesnik, umobolnica, bolničar (L’Aliéné, l’asile, l’infirmier, 1911) i Eksperimentalna pedagogija (Pédagogie expérimentale, 1924) te nekoliko knjiga za djecu. Bio je predsjednik Slobodnog društva za psihološko proučavanje djeteta 1912–59.
