Škrabe, Nino, hrvatski dramatičar (Jastrebarsko, 22. X. 1947). Diplomirao je 1972. komparativnu književnost i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. do umirovljenja 2007. predavao je njemački i hrvatski jezik i književnost u osnovnoj školi u Jastrebarskom, gdje od 1968. vodi amatersko kazalište za koje i režira. Dramske tekstove, koji su nekonvencionalnošću i farsičnošću stekli veliku popularnost, pisao je 1971–1985. s Tahirom Mujičićem i Borisom Senkerom (mjuzikl O’Kaj, 1974; Novela od stranca, 1977; Priobalni triptih ili Domagojada, 1975; Kavana »Torso«, 1978; Glumijada, 1979; Hist(o/e)rijada, 1983; Trenk iliti divji baron, 1985), objavivši ih u koautorskim knjigama Porod od tmine (1979), 3jada (1995) i Tri (stare) krame (1997). Od 1986. piše samostalno (Dedek Kajbumščak, 1986; Nema frke, 1988; Suđenje Fašniku, 1989; Isus u snack-baru, 1991; Dvije sestre, 1992; Vama vu spomen, gospon Šafranek, 1994; Svoj na svome, 1996; Idu svati, mlade ni, 2001; Ivana (Play IBM!), 2004; Fine strine s Opatovine, 2019., i dr.). Autor je libreta za mjuzikl Lady Šram (ZGK Komedija, 1991) na glazbu Arsena Dedića, a prema dvjema scenskim igrama iz ciklusa Za kunu nade: pet lakih komada (1995) napisao je scenarije za igrane filmove redatelja Jakova Sedlara Fergismajniht – Ne zaboravi me (1996., Zlatna arena za scenarij na pulskom festivalu) i Sjećanje na Georgiju (2002). Prevodi s njemačkoga i engleskoga, piše radiodrame i scenarije dokumentarnih TV filmova, bavi se kazališnim adaptacijama i dramatizacijama (npr. za Glumačku družina Histrion) te publicistikom, napose onom zavičajne tematike. Pisao je filmske osvrte te je objavio knjigu Western – filmovi, ljudi, legende (1979). Dramske je tekstove probrao u knjigama U Plavom podrumu (2017), Zemlja čudesa (2020) i (Ne)tolerantne komedije (2023).
