škripanje zubima ili bruksizam (prema grč. βρύϰειν: škrgutati), spontano škrgutanje zubima, neovisno o hranjenju (tj. žvakanju hrane), pri čem se bridovi i grizne plohe zuba pojačano troše. Javlja se u približno 15% djece, obično prije nego što zaspu, katkad danju, a rijetko u snu. Škripanje zubima ubraja se u habitualne manipulacije vlastitim tijelom (→ navika). Može biti znak emotivnih ili socijalnih poremećaja (npr. u djece lišene majčine ljubavi). Katkad je udruženo s noćnim mokrenjem, smetnjama u uzimanju jela, fobijom od škole ili intelektualnom subnormalnosti. Liječenje uključuje psihološke mjere, oralne vježbe te primjenu mekanih griznih štitnika.
