Šodan, Damir, hrvatski pjesnik, dramatičar i prevoditelj (Split, 5. VII. 1964). Diplomirao je 1992. anglistiku i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te 1993–2016. radio za UN, uglavnom kao prevoditelj pri sudu ICTY u Hagu, a 1998–2008. bio je i urednik u biblioteci tjednika Feral Tribune. Već je pjesničkim prvijencem Glasovne promjene (1996) ocijenjen kao posebna pojava u hrvatskom pjesništvu, oslonjen o utjecaje američkih pjesnika beat-generacije, talijanskih hermetista, njemačkih novih subjektivista te poljskih pjesnika druge polovice XX. st., obilježen lirskim glasom distanciranim od predmetnoga svijeta pjesme. I u sljedećim zbirkama (Srednji svijet, 2001; Pisma divljem Skitu, 2009; Café Apollinaire, 2013; Unutarnji neprijatelj, 2018; Život s maskom, 2022) potvrdio je otklon od povišenoga pjesničkoga govorenja i stilističkih manirizama te zagovor (auto)ironijske distanciranosti prema poetskom činu; u zbirci Gavran, Buddha, Yamaha (2021) svoje poetičke interese kristalizira u formi haikua. Jedan je od najistaknutijih prevoditelja hrvatske poezije na engleski, kao i poezije s engleskoga na hrvatski, a ističu se njegovi reprezentativni prijevodi Charlesa Bukowskoga (Užici prokletih: pjesme 1951–1993., 2011), Raymonda Carvera (Svi mi: sabrane pjesme, Odakle zovem: izabrane priče, oboje 2006), Leonarda Cohena (Lijek za ljubav: izbor iz poezije 1956–2006., 2015., koje je i odabrao) i Charlesa Simica (Hotel Nesanica: izabrane pjesme 1967–2007., 2007); prevodio je i djela Richarda Brautigana, Denisa Johnsona, Franka O’Hare. Priredio je antologiju suvremenoga hrvatskoga »stvarnosnog« pjesništva Drugom stranom (2010) te antologiju suvremenoga europskoga pjesništva Ima li pjesnika u Monte Carlu (2022), obje poprativši opsežnim kritičkim studijama. Jedan od suvremenih hrvatskih pjesnika značajne inozemne recepcije, uvršten je u više pregleda suvremene europske i svjetske poezije, prevođen na 20-ak jezika. Kao nagrađivani dramski autor (Zaštićena zona, 2000; Chick lit, 2012) afirmirao se u žanrovima satire, groteske i burleske, s protagonistima i referencama koje upućuju na tipske anomalije recentne hrvatske društvene i političke zbilje; drame su mu izvođene u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori, a tiskane u knjigama Zaštićena zona / Kain ili njegov brat (2002) i Noć dugih svjetala (2009).
