sokolovi (Falconidae), por. ptica grabljivica snažna tijela, kratka i povijena kljuna s oštrim zupcem na gornjem dijelu, a na nožnim prstima s jakim šiljastim pandžama. Dugi su 14 do 65 cm. Izvrsni su letači. Love na 3 načina: univerzalni lovci love i obaraju plijen na tlu; leteći lovci u letu ruše plijen koji leti; lovci trepetavci u trepetavu stojnom letu otkrivaju plijen na tlu i strmoglavljuju se na nj. Hrane se pticama, manjim sisavcima, gmazovima i kukcima. Progutano perje i dlaku izbacuju povremeno na usta u obliku kuglica, tzv. gvalica. Gnijezde se na nepristupačnim mjestima (stijene, visoko drveće, ruševine), a upotrebljavaju i stara gnijezda drugih ptica. Ženka jednom u godini snese 3 do 4 šarena jaja. Mladi su čučavci. Nastanjuju sva područja izuzev Antarktike. Por. obuhvaća 10 rodova i 61 vrstu. Pet je vrsta ugroženo. Najpoznatiji je rod pravi sokolovi (Falco), kojemu pripada sivi sokol (F. peregrinus), dug 40 do 50 cm. Selica je. Gnijezdi se najviše u sjev. Europi, bliže naseljima. Manji je od njega sokol lastavičar (F. subbuteo), koji lovi manje ptice; najbrži je letač među grabljivicama. Na jugu Hrvatske gnijezdi se krški sokol (F. biarmicus), a po sjeveroist. nizinama stepski sokol (F. cherrug). Sokola su još u sr. vijeku upotrebljavali u lovu zbog njegove snage, brzine i spretnosti (→ sokolarstvo). Sokolari najviše cijene velikoga sokola (F. rusticolus) s dalekoga sjevera, poznatoga u nekoliko geogr. rasa (grenlandski, islandski, norveški). Perje mu je bijelo s tamnim pjegama. Živi uz strme morske obale, gdje se gnijezdi u udubinama stijena. Hvata morske ptice, a zimi zečeve i bijelke.
