Solomon R. Guggenheim Museum [sɔ:'ləmən α:ɹ gu'gənhaim mju:zi:'əm] (engleski: Muzej Solomona R. Guggenheima, poznat i pod skraćenim nazivom Guggenheim), muzej moderne umjetnosti u New Yorku. Osnovao ga je 1939. pod nazivom Muzej apstraktnog slikarstva Solomon Robert Guggenheim, koji je stvorio jednu od najcjenjenijih privatnih zbirki europskoga modernizma te 1937. utemeljio posebnu zakladu za prikupljanje umjetničkih djela XX. st. i upravljanje muzejima. Od 1952. muzej nosi sadašnje ime. Guggenheim je 1943. potaknuo izgradnju posebne zgrade muzeja, koja je, smještena na newyorškoj Petoj aveniji, završena 1959., a izgrađena je po projektu Franka Lloyda Wrighta u skladu s njegovom teorijeom »organičke arhitekture«; u njoj, u unutrašnjosti kružne građevine, spiralna rampa koja i usmjerava kretanje čini izložbeni prostor, a ne zatvoreni interijeri kao drugdje. Zgrada je obnovljena i proširena 1992–93 (dograđen toranj) te 2005–08. Muzej je jedna od kulturnih i arhitektonskih ikona XX. st. te jedan od simbola New Yorka, a 2019. uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, zajedno s još sedam Wrightovih djela koja su presudno utjecala na razvoj moderne arhitekture.
Muzejski fundus sastavljen je od više doniranih i otkupljenih privatnih kolekcija koje se međusobno nadopunjuju. Središnja je ona apstraktnoga slikarstva Solomona R. Guggenheima s velikim brojem djela Vasilija Kandinskoga i njegovih sljedbenika, potom kolekcija Peggy Guggenheim s apstraktnim i nadrealističkim slikama i skulpturama te ona prve ravnateljice i kustosice Muzeja Hille Rebay (zbirka djela Kandinskoga, Paula Kleea, Pieta Mondriana, Kurta Schwittersa i dr.). Njima su pridružene vrijedne kolekcije Justina K. Thannhausera s djelima impresionista, postimpresionista i ranoga modernizma, Karla Nierendorfa s djelima njemačkoga i austrijskoga ekspresionizma (Oskar Kokoschka), nadrealizma (Joan Miró), velikim brojem radova Paula Kleea i nekima od prvih djela apstraktnoga ekspresionizma, zbirka Giuseppea Panza di Biuma s europskim i američkim djelima minimalizma, postminimalizma i konceptualne umjetnosti, djela Roberta Mapplethorpea , koja je donirala njegova zaklada, na koja se kolekcijom fotografija (Hiroshi Sugimoto, Sam Taylor-Wood, Sophie Calle), filmova, videa, novih medija i djela suvremene umjetnosti (instalacije i video instalacije: Iñigo Manglano-Ovalle, Pierre Huyghe, Willie Doherty) nadovezala zbirka zaklade Bohen, dok su djela suvremene umjetnosti nadopunjena i u partnerstvu s Deutsche Bank, većinom za Deutsche Guggenheim u Berlinu. U muzeju se održavaju izložbeni i edukativni programi, predavanja i tečajevi, performansi, filmske projekcije, i dr.
Zaklada Solomona R. Guggenheima je u adaptiranoj palači Venier dei Leoni na Velikom kanalu u Veneciji (arhitekt Lorenzo Boschetti, sredina XVIII. st.), koju je 1949. Peggy Guggenheim kupila te ondje povremeno predstavljala svoju zbirku javnosti (1976. donirala ju je Zakladi), 1980. otvorila Zbirku Peggy Guggenheim (Peggy Guggenheim Collection). Taj je muzej jedan od najznačajnijih muzeja europske i američke umjetnosti XX. st. u Italiji, pa i Europi.
Zaklada je u Bilbau 1997. otvorila i Guggenheim Museum Bilbao (Muzej Guggenheim Bilbao) u novoj građevini koju je Frank Owen Gehry projektirao u dekonstruktivističkome stilu, a koja je ubrzo postala jedna od arhitektonskih ikona XXI. st. Njegov muzejski fundus i programi okrenuti su umjetničkim pojavama od sredine XX. st. do onih današnjih (Joseph Beuys, Robert Rauschenberg, Jeff Koons, Anselm Kiefer).
Muzeji Guggenheim među najposjećenijima su u svijetu.
