Spaho, Fehim, reis-ul-ulema (Sarajevo, 13. VIII. 1877 – Sarajevo, 13. II. 1942). Brat M. Spahe. Završio je 1895. vjerske muslimanske škole i šerijatsku sudačku školu u Sarajevu. Radio je kao arhivar, šerijatski sudac, tumač za turski jezik te od 1908. pri Zemaljskoj vladi BiH kao vladin podtajnik. Poslije je bio načelnik u Ministarstvu vjera Kraljevine SHS (1919–20) te viši vladin savjetnik i nadstojnik odjela za vjere u Sarajevu (1919–23). God. 1936. bio je imenovan naibom Islamske vjerske zajednice i predsjednikom Vrhovnoga šerijatskog suda u Sarajevu, a 1938. za vrhovnoga vjerskog poglavara (reis-ul-ulema) Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, a potom u NDH (1941–42). Zaslužan je za osnutak Balkanskog instituta u Sarajevu 1910., te Hrvatsko-muslimanskoga društva »Narodna uzdanica« 1922. Bavio se književnim i znanstvenim radom. Autor je mnogobrojnih znanstvenih radova s područja islamistike, arabistike i bosansko-hercegovačke povijesti, a djelovao je i kao prevoditelj s arapskog i turskoga na hrvatski jezik mnogih orijentalnih rukopisa. Značajan je i njegov prikaz najvrjednijih rukopisa i knjiga Gazi Husrev-begove knjižnice.
