Spearman [spịə'mən], Charles Edward, britanski psiholog (London, 10. IX. 1863 – London, 17. IX. 1945). Bio je časnik u britanskoj vojsci 1883–97. Zaokupljen složenošću ljudskog ponašanja, od 1898. studirao je psihologiju na Sveučilištu u Leipzigu kod Wilhelma Wundta te doktorirao 1906. Potom je, od 1907. do umirovljenja 1931., predavao na University College u Londonu (od 1911. kao redoviti profesor). Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih zastupnika znanstvene psihologije. Poznat ponajprije po konceptu tzv. g-faktora, odnosno opće (generalne) inteligencije, koji je nastao u okviru njegove dvofaktorske teorije inteligencije, prikaz koje je dao u djelu Čovjekove sposobnosti (The Abilities of Man, 1927). Spearman razlikuje opću intelektualnu sposobnost od specifičnih sposobnosti (s-faktor) koje do izražaja dolaze u posebnim aktivnostima. Prvi se služio matematičkim metodama u analizi i interpretaciji kognitivnih procesa, kombinirao eksperimentalni i psihometrijski pristup u istraživanjima kognitivnih sposobnosti te je, kako bi dokazao svoju teoriju, razvio statistički postupak koji je danas poznat pod imenom faktorska analiza i u širokoj je primjeni u suvremenoj psihologiji. Zbog toga i zbog njegove teorije psihologijskih testova smatra ga se prvim sustavnim psihometričarom. Bio je član Royal Society (od 1924). Ostala važnija djela: Kreativni um (Creative Mind, 1930), Psihologija tijekom vjekova (Psychology Down the Ages, I–II, 1937).
