spontanost (prema kasnolatinskom spontaneus: samonikao, nastao sam od sebe), samodjelatnost, djelovanje nastalo iz vlastitih, samosvojnih uzroka i pobuda. Za razliku od receptivnosti, spontanost je nehotična, neusiljena, unaprijed nepripremljena, samonikla djelatnost. U različitim filozofijama (osobito nakon Kanta) spontanost se smatra bitnom, izvornom, primarnom oznakom ljudskoga duha, tj. njegovom djelatnom stranom ili sposobnošću da ono što je primljeno na razini receptivnosti (osjetilne danosti) ponovno sintetizira u zamijećenu stvar koja time dobiva i misaono opstojanje. No spontanost nije suprotna ni odvojena od receptivnosti, nego se događaju istodobno: pasivno zamjedbeno primanje izvanjskih osjetilnih danosti uvijek se odvija usporedno s njihovim ponovnim sintetiziranjem u biće putem spontanosti (F. E. D. Schleiermacher).
