Srebrenička banovina, srednjovjekovna i novovjekovna vojna i upravno-teritorijalna jedinica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva (1463–1512). Pošto su Osmanlije 1463. osvojili Bosansko Kraljevstvo, hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin prodro je potkraj iste godine u zapadnu i sjevernu Bosnu, osvojio Srebrenik te na području bivše Banovine Usore i Soli uspostavio Srebreničku banovinu. Banovina se prostirala južno od Save, između riječnih tokova Bosne i Drine. Bila je isprepletena gustom mrežom utvrda u kojima su bile smještene male posade s kaštelanima. Najveće među njima bili su plemićki gradovi Srebrenik, Dobor, Sokol, Kušlat, Brodar i Susjed. S Jajačkom i Šabačkom banovinom tvorila je utvrđenu jugoistočnu granicu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. God. 1512. Osmanlije su osvojili Srebrenik, a ubrzo i preostale dijelove te banovine sjeverno od tog utvrđenoga plemićkoga grada.
