šta, naziv za dvadeset i deveto slovo u staroslavenskoj, glagoljičkoj i ćiriličkoj, azbuci za složeni suglasnik /št/, koji je u najstarijim slavenskim tekstovima obilježje makedonskih i bugarskih govora. Brojevna mu je vrijednost u glagoljici 800, a u ćirilici je nema, kao ni ostala nova, slavenska slova (u odnosu na grčku uncijalu). U raspravljanju je li ćiriličko šta () ligatura sastavljena od slova š () i t (), prevladalo je mišljenje kako je posrijedi samostalno slovo, monograf, izvedeno grafijskim pojednostavnjivanjem kružića u okomitu crticu, prema istomu glagoljičkom slovu (
). U hrvatskoj (ustavnoj) glagoljici slovo šta, umjesto kružića, ima naglašeniji kvadratić (
), a izgovara se kao /šć/ ili /ć/. Najčešće se transliterira kao ĉ. U ruskoj i bugarskoj ćirilici ovomu slovu odgovara oblik щ, s izgovorom /šč/ ili /št/.
