Statilić (Statileo), hrvatska plemićka obitelj iz Trogira. Status plemstva članovi obitelji stekli su u kasnom srednjem vijeku. Prvi njezin pripadnik, zabilježen u izvorima, bio je Mihovil Stanošević (u. nakon 1510). Njegova sestra Magdalena bila je udana za Trogiranina Ivana, oca hrvatskog biskupa i bana Petra Berislavića, o čem svjedoči jedna isprava u kojoj se Mihovil spominje kao barba de D. Pietro Berislao. Mihovilov sin Nikola »Dentatus« (oko 1470 – nakon 1500) napisao je u humanističkom duhu filozofsko-moralističko djelo Paradoxa, tiskano u Veneciji god. 1500. Mihovilov mlađi sin Ivan (oko 1472–1533) bio je pisac, obnašao je dužnost erdeljskoga biskupa i veszprémskoga prepošta, te je kao diplomat djelovao na dvoru kralja Ludovika II. Jagelovića i Ivana Zapolje. Ivan je također autor jednoga govora protiv Osmanlija iz 1521. Mihovilova kći Margareta bila je udana za šibenskoga plemića Franju Vrančića i majka znamenitoga hrvatskog humanista Antuna Vrančića (1504–73). U ranom novom vijeku pojedini članovi obitelji Statilić obnašali su važne komunalne i crkvene dužnosti u Trogiru. U XVII. st. osobito se isticao Marin (1615–80), sin Ivana Krstitelja, doktor obaju prava (kanonskog i civilnog) i član Velikoga vijeća trogirske komune od 1659. Pojedine ženske pripadnice obitelji bile su udane za šibenske, trogirske i rapske plemiće i građane. Obitelj je u muškoj lozi izumrla u drugoj polovici XVIII. st., a posljednji muški pripadnik koji se spominje u izvorima bio je Antun (1708–70).
