struka(e): glazba
Stefanovski, Vlatko
makedonski gitarist, skladatelj i pjevač
Rođen(a): Prilep, 24. I. 1957.

Stefanovski [~fa'~], Vlatko, makedonski gitarist, skladatelj i pjevač (Prilep, 24. I. 1957). Rođen u kazališnoj obitelji (majka glumica, otac redatelj), mlađi je brat dramatičara Gorana. Gitaru je počeo svirati s trinaest godina, a 1976. osnovao utjecajan sastav Leb i sol, na čijem čelu razvija jedinstven instrumentalistički i skladateljski stil pod dojmom klasičnoga rocka (Jeff Beck, Jimi Hendrix, The Beatles), jazza (John McLaughlin, Al Di Meola) i makedonskih folklornih motiva, objavljen na trinaest albuma. Obrisi njegove samostalne karijere, koja se glazbeno razvija na presjecištu etno-jazza, fusiona, rocka i bluesa, nastali su početkom 1990-ih, u razdoblju gašenja sastava: 1990. s Bodanom Arsovskim, basistom sastava, sklada i snima album Zodiac, s glazbom za istoimenu baletnu predstavu Makedonskoga narodnog kazališta. Samostalnim studijskim prvijencem Cowboys & Indians (1994) predstavio se kao glazbenik rafiniranog, eklektičnog stila, elemente kojega će, osim na vlastite albume (Kula od karti, 2003; Seir, 2014; Mother Tongue, 2017; Taftalidze Shuffle, 2020), podjednako uspješno ugrađivati u kazališnu (Sarajevo, prema drami Gorana Stefanovskog, premijerno izvedeno 1993., album 1996) i filmsku glazbu (Gypsy Magic, S. Popov, 1997; Tri letnja dana, M. Vukomanović, 1997; Putovanje prema suncuGüneşe Yolculuk, Y. Ustaoğlu, 1999), probranu 2001. na albumu Kino Kultura (Music for Films). Oformio je 1996. tročlanu električnu etno-rock postavu (s basistom Aleksandrom Pop-Hristovom i bubnjarem Mihailom Paruševom), s kojom je objavio albume Vlatko Stefanovski Trio (1998) te, uz nizozemskoga gitarista Jana Akkermana, Thunder from the Blue Sky (2008). S bosanskohercegovačkim gitaristom i skladateljem Miroslavom Tadićem ostvario je četiri albuma, Krushevo (1998), Live in Belgrade (2000), Treta majka (2004) i Live in Zagreb (2009); iako je polazna točka njihove studijske i koncertne suradnje makedonsko glazbeno naslijeđe, na zajedničke radove utjecala su i druga podneblja (Indija, Turska, Španjolska i dr.). Skladao je glazbu i za dva hrvatska filma (Za sreću je potrebno troje, R. Grlić, 1986; Serafin, svjetioničarev sin, V. Ruić, 2002), a objavio je više koncertnih albuma sa simfonijskim orkestrima i jazz-sastavima; u Hrvatskoj npr. sa sastavom Damira Kukuruzovića (My Django Family, 2014) te samostalni Live at Lisinski (2019).

Citiranje:

Stefanovski, Vlatko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stefanovski-vlatko>.