šteta, u građ. pravu, svaki gubitak, povrjeda, koju jedna osoba trpi na subjektivnim pravima i interesima zaštićenima građanskopravnim normama, mimo svoje volje, tj. zbog štetnoga događaja, a koji je odgovorna osoba dužna naknaditi. Prema vrsti dobra ili interesa koji je povrijeđen, šteta može biti materijalna (imovinska) i nematerijalna (neimovinska, moralna šteta). Materijalna šteta povrjeda je nekog imovinskoga prava ili interesa oštećenika. Može nastati povrjedom (uništenjem) dobra koje je dio imovinske mase oštećenika, ali i povrjedom dobra koje nije dio njegove imovinske mase, ako na tom dobru ima imovinsko pravo ili interes. Može nastati i nametanjem pravne obveze oštećeniku, te kao posljedica povrjede njegova osobnog integriteta (troškovi liječenja, gubitak zarade ili uzdržavanja i sl.). Materijalna šteta može biti pozitivna i negativna. Pozitivna, stvarna (obična) šteta (damnum emergens) nastaje umanjenjem postojeće imovine oštećenika. Negativna šteta je izmakla korist, dobitak koji bi oštećenik po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima ostvario da nije bilo štetnoga događaja (lucrum cessans). Nematerijalna šteta (neimovinska, moralna) povrjeda je osobnih, neimovinskih prava ili interesa fizičke ili pravne osobe, tj. povrjeda prava osobnosti. Prema vremenu nastupanja, šteta može biti sadašnja, aktualna i buduća. Kod ugovorne odgovornosti razlikuju se predvidiva šteta, koju je dužnik pri sklapanju ugovora mogao predvidjeti kao posljedicu povrjede ugovora, i nepredvidiva šteta, koju nije mogao predvidjeti. Šteta može nastati kao izravna posljedica štetnoga događaja (izravna, direktna šteta) i kao posljedica štetnoga događaja, ali uz sudjelovanje nekoga drugoga događaja ili posebnih okolnosti vezanih uz osobu ili stvar (posredna, indirektna šteta).
