štitnjača (tireoideja, glandula thyreoidea), žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, smještena u donjem dijelu vrata, ispod grkljana i ispred dušnika. Građena je od dvaju režnjeva, desnog i lijevoga, međusobno spojenih prevlakom štitnjače (isthmus thyreoideae). U tkivu štitnjače nalazi se velik broj mjehurića (folikula), u koje epitelne žljezdane stanice izlučuju molekule tireoglobulina. Sastavni su dio tireoglobulina glavni hormoni štitnjače, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), najvažnija funkcija kojih je reguliranje intenziteta tjelesnoga metabolizma. Pri manjku tih hormona bazalni metabolizam smanjuje se za približno 40%, a pri njihovu prekomjernom izlučivanju može postati i dvostruko većim. Za sintezu T4 i T3 potreban je jod, koji se u obliku jodida u organizam unosi uglavnom hranom (nužna količina joda, približno 50 mg godišnje, može se osigurati jodiranjem kuhinjske soli). Kada se u organizmu ukaže potreba za hormonima štitnjače, oni se iz folikula apsorbiraju i oslobađaju u krv, kojom dolaze do ciljnih tkiva. Štitnjača izlučuje i kalcitonin, hormon koji sudjeluje u regulaciji koncentracije kalcijevih i fosfatnih iona u tjelesnim tekućinama. Radom štitnjače upravljaju adenohipofiza (→ hipofiza) i hipotalamus. Adenohipofiza izlučuje tireotropin (TSH), koji krvlju dolazi do štitnjače i potiče ju na stvaranje i oslobađanje hormona. Količina izlučenoga TSH ovisi o hormonu koji oslobađa tireotropin (TRH) iz hipotalamusa. Izlaganje tijela hladnoći jedan je od važnih poticaja za oslobađanje TRH. Najvažniji su poremećaji funkcije štitnjače pretjerano izlučivanje hormona (→ hipertireoza; basedowljeva bolest) i smanjeno izlučivanje hormona (→ hipotireoza). (→ guša; tireoiditis)