Štokholmska škola, smjer ekonomskog mišljenja i istraživanja koji je djelovao između dvaju svjetskih ratova (1927–37) na tradiciji teorijskog i pedagoškoga rada K. Wicksella, G. Cassella i Davida Davidsona, prvoga naraštaja modernih švedskih ekonomista. Utjecaj škole porastao je nakon otvaranja Štokholmske ekonomske škole (Handelshögskolan i Stockholm) 1909. i jačanjem znanstvenih veza s britanskim sveučilištima. Središnju je skupinu tih ekonomista činio naraštaj rođen na prijelazu iz XIX. u XX. st., među ostalima: E. R. Lindahl, G. Myrdal, B. Ohlin, E. F. Lundberg, D. Hammarskjöld, Ingvar Svenilson i dr. Temeljna je orijentacija škole bio razvoj dinamičkih metoda analize, koje se odnose na pojmove privremene i međuvremenske ravnoteže, općenito primijenjene na makroekonomske probleme, poslovne cikluse, planiranje, strukturno prilagođavanje, financijske tokove, pa i na ekonomsku povijest.
